fbpx

naslovna 6

Tokom 2020. skoro 10.000 djece u BiH nije imalo pristup internetu, neophodnom za online nastavu. Djeca iz manjinskih zajednica, siromašnih porodica, djeca sa invaliditetom su posebno bila pogođena. Hoće li ova godina biti drugačija?

Suada Pandžić i njeni sinovi su online nastavu preživjeli zahvaljujući svojoj upornosti i volji da se školuju. “U drugom polugodištu nam se još pokvario kompjuter, a pokvario nam se i tablet koji smo dobili”, priča nam Sanjin dok se sprema za školu s bratom Amedinom koji je ove godine krenuo u šesti razred.

Amedinu su nedostajali logopedski tretmani tokom online nastave, koje je imao u školi u Hrasnici. “U školi su mu puno pomogli i bili su nam velika podrška. Imaju dosta razumijevanja, pa zato nisam djecu prebacila ovdje u školu jer ne znam kako bi prošla promjena. Svaki dan idu autobusom, ovi u prvoj smjeni ustaju rano, s mlađim idem i vraćam ih…”, priča Suada potcrtavajući kako je uz sve poteškoće s transportom ipak bolje kad su djeca u školi.

Viši referent za saradnju sa nacionalnim manjinama u Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo Gazmend Januzi kaže kako je online školovanje bilo veoma teško svima, a pogotovo djeci pripadnicima nacionalnih manjina i njihovim roditeljima.

“Većina roditelja iz ugroženih porodica nisu bili u mogućnosti da imaju pristup nastavi zbog toga što nisu imali računar, tablet i drugu opremu. Imamo slučajeve djece koja su odustala ili ponavljaju razred zbog situacije koja nas je pogodila kroz COVID-19. U nekim slučajevima imamo neobrazovane i needukovane roditelje za rad na računaru, kao i one koji ne razumiju pitanja i na taj način ne mogu pomoći ni djeci”, ističe Januzi, ističući dobru saradnju sa osnovnim školama.

“Pojedine škole su izlazile u susret djeci iz ugroženih porodica među kojima spadaju i djeca romske nacionalnosti, uplaćivali im po 200-300 megajbajta interneta sedmično, na revers davali laptope i kompjutere, a pojedine nevladine organizacije su podjelile djeci tablete u podršci za online nastavu. Mislim da su škole pružale usluge onoliko koliko su imale kapaciteta za one kojima je to najpotrebnije”.

COI “Step by Step”: rupe u sistemu

Prema istraživanju Centra za obrazovne inicijative “Step by Step” i ProMENTE-a u kojem je učestvovalo više od 10.000 roditelja, učenica i učenika, te više od 1000 nastavnica i nastavnika iz svih dijelova BiH, pristup tehnologiji i internet konekciji navedeni su kao jedan od najdominantnijih problema.

Prema rezultatima tog istraživanja, manje od polovine djece iz uzorka imala su puni pristup adekvatnim uređajima, dok je značajan broj njih dijelio uređaje sa ukućanima, koristio samo mobilni telefon ili čekao da se roditelji vrate sa posla kako bi im i telefon bio dostupan.

“Ne smijemo zaboraviti ni onu djecu i porodice kojima je pristup bio potpuno onemogućen, a koji nisu ni mogli biti dio ovog istraživanja”, navode autori i autorice izvještaja.

Kažu kako su najznačajnije poteškoće s kojima su se nastavnici suočavali tokom online nastave bile nemogućnost direktne komunikacije s učenicima, vođenje dvostruke dokumentacije i nemogućnost da se svim učenicima pojasni gradivo.

Istraživanje je pokazalo da je redovan kontakt nastavnika sa djecom, uspostavljanje povjerenja, podrške, ključno za kvalitetnu nastavu. Međutim, čini se da su prosvjetni radnici i radnice bili prepušteni sami sebi. Anketirane nastavnice i nastavnici su jednoglasni u tome da je potrebno osmisliti poseban plan i program za online nastavu, te jasno precizirati ishode učenja i kriterije ocjenjivanja, kao i utvrditi jednu platformu putem koje će se nastava odvijati ne samo na nivou jedne škole, već i kantona/županije. Sugerisali su da ministarstvo treba obezbijediti neophodnu tehničku opremu. Iskazuju i potrebu za obukom za provođenje online nastave i jačom podrškom institucija.

Pomoćnica federalnog ministra obrazovanja i nauke Nadija Bandić kaže kako je na nedavnom sastanku sa kantonalnim ministrima obrazovanja i UNICEF-om BiH, u okviru projekta “Osmislimo obrazovanje ponovo”, ukazano na neophodnost sistemskog djelovanja koje će osigurati oporavak i bolje prilike za obrazovanje u pandemijskim vremenima:

“Prva komponenta projekta je ponovno osmišljavanje obrazovanja, a bazira se na podacima da tokom perioda mart-juni 2020. godine: približno 400.000 djece u BiH nije bilo u svojim učionicama, skoro 10.000 djece nije imalo pristup internetu i digitalnim uređajima, 35 odsto mladih u BiH suočilo se sa izazovima u samom pristupu učenju zbog nedostatka uređaju u kućnom okruženju ili zbog nepostojanja adekvatnog prostora za učenje. Djeca sa poteškoćama susrela su se s pristupnim izazovima, dok su djeca u riziku, uključujući romsku djecu, djecu koja žive u siromaštvu i djecu u pokretu, bila u većem riziku od prekida kontinuiranog učenja”.

Kaže kako prekid nastave može imati ozbiljne posljedice po sposobnost djece da uče, te da je ključno pitanje koliko su djeca bila uskraćena u periodu kada nisu imali interakciju sa drugom djecom mimo online prostora.

“Otvaranje škola znači puno za marginaliziranu djecu, djecu iz ruralnih, udaljenih područja, za djecu koja, nažalost, u kućnom okruženju trpe različite vrste nasilja. Što duže društveno marginalizovana djeca odsustvuju iz škola, to su veće šanse da se neće vratiti u njih. Duži period obustave rada škola utiče i na pružanje drugih osnovnih usluga, kao što su imunizacija, posluživanje užina, zaštita mentalnog zdravlja i psihosocijalna podrška a nedostatak interakcije s vršnjacima i narušavanje rutine mogu izazvati i stres i anksioznost”.

Potcrtava kako je važno da se nastava u školama izvodi na siguran način i u skladu s općim javnozdravstvenim odgovorom zemlje na COVID-19, uz poduzimanje svih razumnih mjera zaštite učenika, studenata, nastavnika, drugog osoblja, te članova njihovih obitelji:

“Donesene odluke o načinu organiziranje nastave mogu biti podložne promjenama ako se epidemiološka situacija pogorša, o čemu odlučuje svako kantonalno ministarstvo obrazovanja posebno, u saradnji sa kantonalnim kriznim štabovima”.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske također su odlučni da se nastava u ovoj školskoj godini održava redovno, ali su poručili kako je nastavni kadar u potpunosti obučen, te da su, ako to bude nužno, spremni za izvođenje nastave putem digitalnih platformi za učenje na daljinu.

“Nastavu započinjemo u školskim klupama uz trajanje časova od 45 minuta i bez dijeljenja odjeljenja što je, sigurna sam, na radost svih učenika, roditelja i nastavnika. Istovremeno nam to nameće dodatnu odgovornost u pogledu poštivanja svih epidemioloških mjera kako bismo zaštitili sebe i druge. Zbog toga je važna i imunizacija prosvjetnih radnika jer veći postotak vakcinisanih je i veći garant da će školska godina početi i završiti u školskim klupama”, poručila je na početku školske godine ministrica prosvjete i kulture RS Natalija Trivić.

U vrijeme okončavanja ovog teksta, zbog pogoršane epidemiološke situacije se ponovo spominje mogućnost uvođenja online nastave uz uvjeravanje kako će to biti posljednja opcija. Suada i njeni sinovi i godinu dana poslije imaju iste brige šta u tom slučaju – kompjuter i tablet su pokvareni, pitanje je da li će i kako moći nabaviti nove, a i ako nabave ostaje problem kako će svih pet moći adekvatno pratiti nastavu, raditi zadaću i kontrolni rad.

Autor: Almir Panjeta

Izvor: Diskriminacija.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU