fbpx

za sestre dz slika sdvokat djordjevic

-Tukao nas je, bacao stvari na nas. Jedno jutro, rano, dok smo još spavale, upao je u našu sobu i počeo da viče, da nas udara, baca naše stvari po sobi, bacio je i ogledalo koje se polomilo i isjeklo jednu sestru. Govorio je da će nas zaklati, polomiti nam zube, da smo kurve. To se često ponavljalo jer nismo pristale da nas proda kao što je prodao jednu od naših sestara koja je sada u Belgiji u sigurnoj kući jer je i ona žrtva nasilja. Htio je da nas proda i obezbjedi novac za sina koji mu pomaže i koji nas je tukao, počinje priča sestara S. (20), R. (21) i E. (26) za portal interview.ba

Sestre su početkom 2021. godine praktično pobjegle od kuće, prijavile se Centru za socijalni rad koji je utvrdio i lakše fizičke povrede, a potom su utočište našle u sigurnoj kući. Nasilje su trpile dugi niz godina, kao i njihova majka koja je zbog svega što je doživljavala dosta lošeg zdravlja. Nasilnicima, njihovom ocu i jednom od braće Sud je na zahtjev policije, izdao zabranu prilaska. Tu zabranu nasilnici nisu poštovali.

Tradicija nasilja

Djevojke su inače uzornog ponašanja – najmlađa studira, starije rade i nisu spremne da prihvate tradiciju “ugovorenih brakova” – da im otac nađe muža  uz odgovarajuću naknadu.

Prisjećaju se da je tog jutra početkom godine, kada su odlučile da napuste roditeljski dom, bilo posebno teško – otac je tražio da potpišemo neke papire, ali nismo htjele.

Mi znamo da smo prekršile tradiciju odbijajući poštovati njegove zahtjeve, ali to je naš život, pričaju sestre.

Osim fizičkog i verbalnog, ove mlade žene su  žrtve i ekonomskog nasilja –  njihov otac je registrovao preduzeća na kćerke i, kako nije izvršavao obaveze, sada su one dužnice za porez.

Po izlasku iz sigurne kuće sestrama je jedna nevladina organizacija obezbjedila smještaj na godinu  dana.  No tu problemi nisu prestali – bez obzira na zabranu uhođenja i prilaska,  otac i brat su najmlađu sestru često presretali ispred fakulteta, a starijim sestrama odlazili na posao i poslodavcima pričali ružno o njima.

Nekada bi samo provodili vrijeme ispred mjesta gdje one rade što je za njih izuzetno stresno, jer se plaše nezgodnih scena. Odlazili su i u naselje gdje sestre sada žive i njihovim komšijama govorili sve najgore o njima…

Policiji je dva puta prijavljen nastavak uznemiravanja, a početkom ljeta, nakon što su im došli ispred stana u kom žive, lupali na vrata i prijetili da će ih ubiti  – policija je intervenirala, jer je to bilo direktno kršenje zabrane uznemiravanja i uhođenja. Nakon toga sud je izrekao i kazne za obojicu u ukupnom iznosu od 1.000 KM. Kako saznajemo, za sada kazna ima učinka iako je neizvjesno hoće li je nasilnici i platiti, ali  djevojkama sve što se događa jako teško pada.

-Oni su vrlo brzo nakon što smo mi došle u sigurnu kuću, dobili zabranu prilaska, ali to nisu poštovali, pratili su nas da znaju gdje smo, s kim se družimo,  pričali komšijama  ružno o nama. Dva puta smo policiji prijavili uznemiravanje, ali oni su se  i dalje isto ponašali. Znamo da je otac imao neke firme na naše ime, tražio je od nas da potpisujemo neke papire, ali mi to više nismo htjele, pričaju sestre nadopunjujući se. Cijene da je najgore najstarijoj od njih jer je trpjela najteže nasilje, a nedavno je ponovo dobila otkaz.

-Želimo da živimo normalno, da imamo normalan život i lični mir, bez straha, pričaju ove mlade žene.

Policijski komesar u Unsko-sanskom kantonu Mujo Koričić kaže da u njihovom kantonu ima najviše izrečenih zaštitnih mjera zabrane prilaska i uznemiravanja.

-Detaljne podatke o svakom pojedinačnom slučaju ima operativni odjel za maloljetničku delinkvenciju koji vodi i nasilje u prodici.  Naš kanton ima najviše izrečenih mjera zabrane pristupa, a to radi naši tim policajaca u zajednici. Oni zajedno sa predstavnicima Centra za socijalni rad obilaze žrtve nasilja i bilježe šta se dešava, a prema potrebi traže od suda dodatne mjere, ali mi ne možemo ulaziti š u to šta i kako radi sud. Siguran sam da moje kolege odlično rade,  ali naša kaznena politika je uslov na uslov i uslov na uslov i onda imamo ovo što imamo na terenu, kaže Koričić.

Zakon mora zaštiti žrtve

U BiH postoji osam sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta, a u jednoj od  njih pojašnjavaju da nasilje u porodici jednako pogađa sve tipove žena u svim vrstama odnosa, bez obzira na pol, obrazovanje, ekonomske prilike, kulturu, te da u posljednje vrijeme se pokazuje da ekonomske prilike i socijalni status doprinose razvoju nezdravih veza unutar porodice koje, nažalost, sve češće kao posljedicu imaju teške oblike nasilja.

Ombudsmanka za ljudska prava Jasminka Džumhur  upozorava  da postojeća zakonska rješenja za zaštitu od nasilja u porodici nisu u potpunosti harmonizirana sa Istanbuskom konvencijom, a nije ni započeto usaglašavanja sa evropskom direktivom o žrtvama nasilja iz 2012. godine.

-Mi sada imamo apsurd da se krivično djelo nasilja u porodici procesuira po zakonu o krivičnom postupku, a izricanje mjera zabrane  pristupa ili udaljavanje iz stana ili porodice kao zaštitne mjere se provodi u prekršajnom postupku i često to izricanje mjere u prekršajnom postupku nije dovoljno efikasno praćeno u krivičnom postupku. Mi bi morali raditi na tome da zaštitne mjere u slučaju nasilja u porodici budu tretirane kao hitne zaštitne mjere iz zakona o krivičnom postupku kao pritvor i druge mjere i da se procesuiranje vrši u krivičnom postupku jer u tom slučaju, ako nasilnik nastavi ugrožavati žrtve – moguće je izricanje mjere pritvora. Bez toga šaljemo poruku da nasilje u porodici nije isto što i drugi oblici nasilja, pojašnjava Džumhur.  Napominje da je u Parlamentu FBiH u proceduri novi zakon o suzbijanju nasilja u porodici:

-Biće loše ako novi zakon ne osigura ovu proceduru jer zakon mora biti u službi zaštite žrtava, ali mora i definisati postupanje nadležnih organa, osigurati egzistiranje sigurnih kuća i slično, napominje Džumhur.

Prema dostupnim podacima od 2015. godine u BiH je ubijeno 56 žena, a samo u prvih šest mjeseci 2021. i samo u RS – 7 žena. Svaka druga žena u BiH doživjela je neki oblik nasilja, najčešći motiv je ljubomora, ali 84 posto žrtava to nasilje ne prijavljuje policiji. Vijeće ministara BiH je 2019. godine, na inicijativu Agencije za ravnopravnost polova u BiH, osnovalo odbor za praćenje i izvještavanje o femicidu u BiH po Istanbulskoj konvenciji u BiH,a jedan od zadataka tog odbora je da provede preporuke izvjestiteljice UN-a za nasilje nad ženama o osnivanju posmatračkog tijela za slučajeve ubistava žena.

Aktuelni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici u FBiH kaže da je svaki građanin koji sazna za učinjene radnje nasilja u porodici, posebno ako je žrtva nasilja dijete, obavezan to nasilje prijaviti policiji, a ako to ne uradi – čini prekršaj, osim u slučaju kada nasilje u porodici prijavi žrtva nasilja.

Piše: Rubina Čengić, Interview.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Da - 88.5%
Ne - 9.4%
Nije mi bitno - 1%

Ukupno glasova: 96
Glasanje u ovoj anketi je završeno
Da - 9.3%
Ne - 88.4%

Ukupno glasova: 43
Glasanje u ovoj anketi je završeno

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU