Kako su se predizborni mitinzi pretvorili u vašare: Ko pjeva, na glasove misli
Foto: Ringier
Nije Dodik jedini, samo se njegova pjesma nadaleko pročula. Pjevuši, pomalo, i Draško Stanivuković, a estradnog mikrofona se latio i Nenad Stevandić. Njegovo muziciranje na nedavno održanom predizbornom skupu izazvalo je salvu komentara.
Na stranu Stevandićeve vokalne sposobnosti, ali najveću prašina se nadigla izbor pjesama koje je otpjevao “samo za društvo u ćošku”, pardon, za aktiviste i glasače Ujedinjene Srpske.
Stevandić je jednu za drugom, otpjevao čuveni hit Đorđa Balaševića “Život je more” i… pa recimo staru narodnu “Morem plovi jedna mala barka”, u kojoj je opjevan i Draža Mihajlović.
Jedino što ove dvije pjesme imaju zajedničko, jeste more i – Stevandić.
Dok su neki komentarisali da se pokojni Đole, vjerovatno, prevrće u grobu, ako “od gore” vidi ko, na koji način i s kakvim ciljevima pjeva njegovu čuvenu baladu, drugima je više smetala “mala barka”, jer je smatraju, kratko i jasno – četničkom pjesmom.
Možda “Morem plovi” i nije četnička pjesma, ali kad se poveže sa kontroverznom ratnom prošlošću pjevača – svašta čovjek može pomisliti. Naravno, ako nije sljedbenik Stevandićeve partije. Ako jeste onda, kao i drugi koji su u kampanji propjevali, misli samo na glasove.
Bogat estradni program na predizbornim skupovima pod šatorom, obično prati i bogata trpeza.
Uz stranačke pristalice i ljubitelje lika i djela voljenog vođe na takve skupove dođe i priličan broj ljudi koji nisu zainteresovani za politiku, pa čak i onih koji će glasati za suprotnu stranu.
– Vidio sam da su na skup SNSD došli i neki, koji Dodika ne mogu očima gledati, ali im to ne smeta da se besplatno najedu, napiju i zabave, pošto za bolju zabavu nemaju ni para, ni znanja, ni prilike – prokomentarisao je jedan stanovnik Gradiške.
Na političko estradnoj sceni u Srpskoj ubjedljivo najpopularnija pjesma je “Svaka bi fukara da ubije vuka”. Mnogi političari vjeruju da ovaj Baje Malog Knindže” napisan upravo za njih, pa su neki “proslavili” pjevajući ga po mitinzima, zborovima i vašarima, ili recimo na druženju s penzionerima ili s ekipom u kafani. Neki od tih estradnih podviga su snimljeni i objavljeni, neki nisu.
Ovu je pjesmu, istina na privatnoj zabavi, prije 3 godine zapjevao i mladi, urbani gradonačelnik Banjaluke i politička Instagram zvijezda, Draško Stanivuković. Na žalost, ne postoji eksplicitni video uradak, koji bi svjedočio o tom Draškovom muziciranju.
Stanivuković, koji se sada bori za drugi gradonačelnički mandat, na Kočićevom zboru je cupkao i pjevušio na ovu temu, ali mikrofona se nije latio.
Nije se mikrofona dohvatio ni 6. oktobra, na početku aktuelne kampanje, ali je javno zapjevao na bini i time iznenadio i svoje najgorljivije pristalice.
Dršako je “a kapela” i uz podršku drugara na bini, otpjevao hit grupe Kolonija “Svijet voli pobjednike”. Dakle nikakvi vuci, nikakve fukare, ipak je to centar glavnoga grada. Samo skromno, urbano i decentno.
– Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje, kada si prvi, svega si vrijedan na tronu može biti samo jedan – pjevao je Draško bez mikrofona.
I nije to loše ispalo.
– Bilo je OK, ali zato što on nije pjevao. On je samo otvarao usta, “prvi glas” je pjevao drugi momak. Bio je to, na neki način, plejbek, ali uživo. Draško je svjestan da ne zna pjevati, pa ne želi da se bruka – otkrio je za Srpskainfo jedan njegov prijatelj.
Mada ne pjeva, Draško ipak na glasove misli, pa zato za njega pjevaju drugi, dok on vozi traktor i producira svoju razgolićeni torzo.
U Federaciji BiH predizborni pjevači su rijetki, ali nađe se poneki.
Tako je Fuad Kasumović, lider Bosanskohercegovačke inicijative KF, stranke sa sjedištem u Zenici, koja u podnaslovu nosi njegovo ime, navodno pjevao pod šatorom tokom kampanje 2020. Ove godine je, kako tvrde naši izvori, odustao od estradnog pristupa.
Ali i kad ne pjeva Fuad, ima ko da pjeva za njega. Tako je na jednom predizbornom skupu Kasumovićeve stranke zapjevao novinar, koji je pratio događaj.
Novinari rijetko propjevaju, mnogo je više političara u BiH, koji su bili pjevači ili muzičari u mladost, pa su se, kad su poodrasli, estradni mikrofon okačili o klin i dohvatili se mikrofona za govoranciju.
Najpoznatiji među njima su rokeri: pokojni Sulejman Tihić, bivši predsjednik SDA, te njegov nasljednik na čelu ove stranke Bakir Izetbegović i Jasmin Komić, bivši ministar nauke i tehnologije u Vladi RS.
Komić je postao zvijezda društvenih mreža nakon što je u jednoj TV emisiji, prateći sam sebe na akustičnoj gitari, otpjevao bezvremeni hit Dip Prpla „Vojnik sreće“.
Za razliku od njih, koji su pjevali samo u mladosti, političari “narodnjaci”, poput Dodika, ili recimo Ivice Dačića u Srbiji, propjevali su tek pod stare dane, kad su već postali iskusni političari.
Ko će 6. oktobra biti vojnik sreće i koliko će u jurišu na glasove, kandidatima pomoći njihove pjevačke ekskapade? Jer, kažu, dobar se glas daleko čuje, a loš, još dalje.
Analitičari su saglasni da primjeri “pjevača” među političarima svjedoče o stanju u domaćoj politici i društvu.
– Očito je da bi svi, pa i oni koji strašno falširaju, voljeli da ih publika prepozna kao prvi glas ili prvu harmoniku – kaže politička analitičarka Tanja Topić.
Podsjeća da je decenijama jedan čovjek suvereno vladao političko-muzičkom scenom, što je drugima poslužilo kao izazov, nadajući se, vjerovatno, da bi im i muzička karijera mogla pomoći u porastu političke popularnosti.
– To što rade, oni rade, valjda, u svrhu što jačeg povezivanja sa “narodom” kojem se pjeva na uvce, sve u svrhu izborne kampanje. Zapravo, ova “estrada” je pokazatelj da će neki političari uraditi sve, pa čak i groteskne stvari, da bi se dodvorili i izmamili glas, dok će publika “obožavati” čak i one koji muzički falširaju, ali imaju dobru političku priču, koja ih drži u delirijumu. Sve dok ne uslijedi teško i mučno otrježnjenje – zaključuje Tanja Topić.
Sociologinja Mirjana Čeko ističe da su predizborni skupovi u većini slučajeva, postali više zabavne manifestacije, nego ozbiljne političke platforme.
– Kada političari, umjesto da diskutuju o suštinskim pitanjima, biraju da pjevaju na pozornici, to šalje poruku da se politička arena pretvara u spektakl. Takvi nastupi ne samo da degradiraju politički diskurs već i omalovažavaju ozbiljnost izbora i inteligenciju biračkog tijela – kaže Mirjana Čeko.
Umjesto da se biračima ponude konkretni programi i rješenja za ključne probleme – od socio-ekonomskih nejednakosti do urušenih javnih institucija – ovakvi nastupi, poručuje naša sagovornica, skreću pažnju na trivijalnosti i površnost.
– To je zapravo simptom šireg problema: političari sve više podcjenjuju interes i angažman građana, pretpostavljajući da je narod zainteresovaniji za zabavu, nego za ozbiljne rasprave o svojoj budućnosti. Ovakva praksa odražava degradaciju političkog diskursa gdje se suštinske ideje povlače pred jeftinim populizmom – ocjenjuje Mirjana Čeko.
Ona poručuje da politika ne smije biti svedena na nivo estradnih manifestacija, već mora ostati prostor za ozbiljne debate i promišljanje.
– Kada političari koriste mikrofon da bi pjevali umjesto da govore o ekonomskim reformama, zdravstvu, obrazovanju ili pravima radnika, to pokazuje koliko su daleko od stvarnih interesa građana – zaključuje Mirjana Čeko.
