Supertajfuni i uragani, suša u Africi, poplave u Indiji, Nepalu i Bangladešu – klimatske promjene pogađaju sve dijelove planeta, a mogu se zaustaviti samo zajedničkom akcijom. UNHCR predviđa da će do 2050. biti raseljeno između 50 i 200 milijuna ljudi zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, smanjenja rezervi vode, degradacije poljoprivrednog zemljišta i borbe oko resursa

6klima

 

Ako zanemarimo apokaliptične naslove svake godine u vrijeme najtoplijih mjeseci, prema statistikama DHMZ-a ljeto iza nas spada u jednoj od najtoplijih u posljednjih dvadeset godina, u kojem su premašeni apsolutni temperaturni rekordi u unutrašnjosti zemlje, Dalmaciji i Istri. Najtoplije je bilo 2. i 3. kolovoza, a najtoplija točka u Hrvatskoj bila je zračna luka Split, gdje je izmjereno rekordnih 42,2 stupnja Celzijevih. Knin je u kontinuitetu od tjedan dana bio vruć kao nikada ranije. I sve ovo ima veze s globalnim zatopljenjem. 

Sredozemlje se zagrijava brže od ostatka svijeta i već trpi posljedice kao što su smanjenje zaliha vode, gubitak bioraznolikosti, dezertifikacija, porast temperature i saliniteta mora i druge – ističe Zoran Tomić

U posljednjih pet decenija zabilježen je apsolutni porast temperature kakav nije zabilježen od 1880. godine, kada se počela mjeriti temperatura zraka. Usprkos tome što postoje skeptici koji problem globalnog zatopljenja smatraju zavjerom, a chemtrailse istinom, cjelokupna se znanstvena zajednica slaže u tome da je globalno zatopljenje realnost i da u vezi njega hitno treba nešto poduzeti. Najveće posljedice trpe zemlje globalnog juga, a države koje snose najveću krivicu jesu one razvijene, koje su svoje bogatstvo prvobitno akumulirale kolonizacijom i iskorištavanjem prirodnih i ljudskih resursa za potrebe industrijalizacije.

Posljedice globalnog zatopljenja manifestiraju se različito od regije do regije. Osim globalnog povećanja temperature, dolazi i do podizanja nivoa mora, širenja pustinja, promjena u količini padavina, oluja, poplava, nestanka pojedinih vrsta u morima, topljenja leda na Arktiku, širenja infektivnih bolesti… Možemo slobodno reći da se one kod nas manifestiraju u sve češćim toplinskim valovima, dok su u svijetu sve češći uragani, poput nedavnog Harveyja u SAD-u ili Irme u Portoriku, posljedica i globalnog zatopljenja.

- Supertajfun Haiyan, koji je 2013. godine pogodio Filipine, ubio je više od 6000 ljudi i razrušio preko milijun domova, dok je više od 16 milijuna ljudi bilo pogođeno. Nažalost, tu je zemlju pogodio tajfun i godinu ranije te godinu kasnije. U listopadu prošle godine je uragan Matthew ubio skoro tisuću osoba na Haitiju te uništio skoro 90 posto područja na jugu zemlje. Treba napomenuti kako je Haiti jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta i da se nikada nije potpuno oporavio od razornog potresa 2010. u kojem su poginule tisuće ljudi - ističe Maruška Mileta iz Zelene akcije.

- Milijuni ljudi u više od desetak zemalja u Africi ove se godine suočavaju s teškom sušom, što je dovelo do žeđi i gladi. Najgore su pogođene Somalija, Južni Sudan i Nigerija u Zapadnoj Africi. Sjever Afrike je suočen s trećom uzastopnom godišnjom sušom koja uzrokuje žeđ i glad, ubija stoku, uništava sredstva za život, širi bolesti i uzrokuje masovne selidbe stanovništva. Samo u Somaliji od gladi je 2011. godine umrlo preko 260.000 osoba. Zbog ekstremnih vrućina koje dosežu i 50 stupnjeva Celzijevih u pojedinim područjima Pakistana ljudi unaprijed pripremaju masovne grobnice. Zbog toplotnog vala 2015. u toj je zemlji umrlo 1300 ljudi. S druge strane, ogromne poplave u Indiji, Nepalu i Bangladešu od lipnja ove godine odnijele su više od 1200 života, dok je njima direktno bio pogođen 41 milijun ljudi - dodaje Mileta.

U našoj regiji najgore posljedice zatopljenja osjetili smo na proljeće 2014., kada su velike poplave pogodile istok Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Ove godine hrvatski vinari upozoravaju da zbog zatopljenja grožđe počinje sazrijevati mjesec dana ranije. Naš sugovornik Marko Gregović, direktor društvenog poduzeća Brodoto, kaže da to nije jedina posljedica zatopljenja – među njima su i katastrofalni požari koji su zahvatili Hrvatsku.

Ulogu korporacija u ovoj priči svela bih na jednu riječ – zločinci. Naftni gigant Exxon Mobile znao je za postojanje klimatskih promjena još 1981., sedam godina prije nego što je to postala tema u javnosti – kaže Maruška Milet

- U Dubrovniku je ovog ljeta palo 60 puta manje kiše nego inače. Vis ima redukcije vode. Požari su poharali šest puta više površina nego proteklih godina. Stigla nam je i groznica Zapadnog Nila. Važno je naglasiti da su ovo sve rani znaci klimatskih promjena, posljedice onih stakleničkih plinova koji su bili ispušteni prije desetljeća i više. Megatoni CO2 koje trenutačno ispuštamo u atmosferu tek će za desetak godina pokazati što znači igrati se prirodom. Tada će stvari biti očite, ali će možda biti prekasno. Zato se nadam da su barem prosvijećeni ljudi, poput vaših čitalaca, obliveni znojem zbog saznanja kakve nam se katastrofe spremaju ako se ne počnemo informirati i djelovati odmah - upozorava Gregović i dodaje da u Hrvatskoj zaostajemo s recikliranjem otpada i da imamo nisku razinu ekološke svijesti.

Svjetski poznata organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace, koja posljednjih godina djeluje i u Hrvatskoj, vodila je uspješne kampanje protiv izgradnje termoelektrane na ugljen Plomin C i protiv bušenja Jadrana radi nafte.

- U suradnji s hrvatskim stručnjacima objavili smo analizu koja pokazuje da Hrvatska već do 2050. godine može u potpunosti prijeći na obnovljive izvore energije i pritom postići znatne uštede na uvozu skupih i prljavih energenata, te otvoriti brojna radna mjesta. Smatramo da sljedeći veliki iskorak treba biti prema masovnom korištenju solarne energije, a naš turistički sektor za to ima idealne uvjete. Mediteranska smo zemlja, a Sredozemlje se zagrijava brže od ostatka svijeta i već trpi posljedice kao što su smanjenje zaliha vode, gubitak bioraznolikosti, dezertifikacija, porast temperature i saliniteta mora i druge. Klimatske promjene najveći su problem u povijesti čovječanstva - kaže za Novosti Zoran Tomić, voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj.

Globalni problemi zahtijevaju i globalna rješenja. Nažalost, pregovori o njima vode se već dvadeset i tri godine, a pomaci su izuzetno spori. Od razvijenih ekonomija u najveće zagađivače spadaju američka i kineska privreda. Izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju energije jedan je od najvećih izvora onečišćenja u SAD-u, gdje se godišnje proizvede preko dvije milijarde ugljičnog dioksida. Upravo ovu državu mnogi ekolozi smatraju jednom od najodgovornijih za uništavanje okoliša.

SAD desetljećima minira pregovore u sklopu UNFCCC-a (Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime), rezultat čega jest oslabljeni Pariški sporazum – novi globalni dogovor o mjerama za borbu protiv klimatskih promjena usvojen 2015. godine. Ako se prisjetimo, George Bush je 2001. povukao potpis SAD-a iz Kyoto protokola, pa ga nije ni ratificirao, ali zbog tog poteza protokol nije propao. No nije SAD jedini problem. Veliki igrač iza zavjese koji lobira i blokira radikalnije politike na UN-ovim konferencijama jest fosilna industrija. Od gotovo 200 zemalja koje su 2015. potpisale Pariški sporazum, 160 zemalja je do sada provelo ratifikaciju, uključujući Hrvatsku. Trump nije SAD, pa se tako više od 350 gradonačelnika odlučilo na poštivanje Pariškog sporazuma - objašnjava Mileta.

Osim država, veliku ulogu imaju i kompanije, čiji je jedini motiv povećanje profita. U zemljama trećeg svijeta tako se često ne poštuju ne samo radnička nego ni elementarna ljudska prava…

- Ulogu korporacija u ovoj priči svela bih na jednu riječ – zločinci. Korporacije, posebno one multinacionalne, devastirale su ogromna područja radi vađenja fosilnih goriva. I to često rade uz kršenje ljudskih prava, posebno u zemljama u Južnoj Americi i Africi koje imaju slabiju zakonsku regulativu. Uz to, korporacije su desetljećima skrivale znanstvene dokaze o postojanju klimatskih promjena. Naime, 2015. mediji su objavili kako je naftni gigant Exxon Mobile znao za postojanje klimatskih promjena još 1981., sedam godina prije nego što je to postala tema u javnosti. Znači, još su tada znanstvenici koji su radili za Exxon utvrdili postojanje veze između fosilnih goriva i klimatskih promjena. Smatram kako su briga za okoliš i neoliberalna ekonomija nespojive jer su ciljevi ove ekonomije neograničeni rast i akumulacija moći kroz iskorištavanje prirodnih i ljudskih resursa. Iako se sve više korporacija pokušava prikazati zelenima kroz ulaganje u obnovljive izvore energije, riječ je zapravo o tzv. greenwashingu jer te kompanije i dalje ulažu u fosilna goriva. Jednostavnije rečeno, nastoje oprati svoju sliku u javnosti, iako i dalje rade po starom. No činjenica je da je Pariški sporazum izvršio pritisak na korporacije, kojima postaje sve jasnije da im je odzvonilo, odnosno da se bliži kraj fosilne ere - govori Maruška Mileta.

Naši sugovornici se slažu u tome da se mora napraviti brži zaokret prema obnovljivim izvorima energije i niskougljičnom razvoju.

Posljednjih godina sve češće se govori i o problemu zatopljenja i aktualnih migracija. UNHCR predviđa da će do 2050. godine biti raseljeno između 50 i 200 milijuna ljudi zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, smanjenja rezervi vode, degradacije poljoprivrednog zemljišta i trajnog gubitka teritorija, ali i borbe oko resursa. Predviđa se da će trajne migracije pogoditi pacifičke otočne zemlje koje počinju gubiti velike dijelove svog teritorija zbog podizanja razine mora.

- Petnaest posto stanovništva Tuvalua, otočne nacije između Havaja i Australije, napustilo je zemlju proteklog desetljeća. Jedna desetina stanovništva Naurua, zemlje južno od ekvatora, napustila je otok u istom razdoblju. Zbog poplava u Kini u srpnju ove godine oko 12 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Ako je to sve predaleko, sjetimo se da je u poplavama na Balkanu 2014. skoro milijun osoba moralo napustiti svoje kuće. Iako se većinom radilo o privremenim migracijama, štete su i dalje ogromne, posebno ako govorimo o ljudskim žrtvama. Dakle klimatske su migracije za neke dijelove svijeta realnost. Nažalost, pojam klimatskih migranata i migrantkinja ne postoji u međunarodnom pravu i oni nisu zaštićeni međunarodnim pravom i sustavom azila - ističe Mileta.

Živimo dakle u vremenu klimatskih promjena, koje se mogu zaustaviti samo zajedničkom akcijom. Kao i često do sada, priča je to u kojoj najprije stradaju siromašni, a bogati se za promjene odlučuju tek onda kada se problem nađe i u njihovu dvorištu, što se upravo dešava…

Klimatske promjene umjesto globalnog zatopljenja

Do globalnog zatopljenja dolazi zbog skupljanja ugljičnog dioksida (CO2), dušikovih spojeva i ostalih stakleničkih plinova zagađivača u atmosferi, koji apsorbiraju sunčevu svjetlost i zračenje koje se odbija od površine zemlje i tako dolazi do efekta staklenika. Među najveće zagađivače spadaju elektrane koje za proizvodnju struje koriste ugljen, a potom automobili. Procjena je da bi do 2100. godine temperatura zraka mogla porasti čak do 5,8 stupnjeva Celzijevih.

- Globalno zatopljenje je zapravo pojam koji je zastario i ne koristi se više toliko. Iako je potpuno točan jer jest riječ o porastu globalne temperature, taj je pojam varljiv. Problem je što se on često prikazuje kao pozitivan jer tko ne bi želio nekoliko stupnjeva toplije ljeto. No pravi učinci zagrijavanja nisu lagano i ujednačeno povećanje temperatura, već prelazak na daleko veće vremenske ekstreme. Ono što se dešava jest poremećaj stabilnosti klime. Topliji zrak drži više vlage od hladnijeg zraka. To znači da će područja svijeta koja su trenutačno vlažna postati puno vlažnija, a ona koja su već sklona suši postat će suša. Stoga su klimatske promjene sada najviše korišten pojam - objašnjava Maruška Mileta.

Davor Konjikušić, (portalnovosti.com)

ko zanemarimo apokaliptične naslove svake godine u vrijeme najtoplijih mjeseci, prema statistikama DHMZ-a ljeto iza nas spada u jednoj od najtoplijih u posljednjih dvadeset godina, u kojem su premašeni apsolutni temperaturni rekordi u unutrašnjosti zemlje, Dalmaciji i Istri. Najtoplije je bilo 2. i 3. kolovoza, a najtoplija točka u Hrvatskoj bila je zračna luka Split, gdje je izmjereno rekordnih 42,2 stupnja Celzijevih. Knin je u kontinuitetu od tjedan dana bio vruć kao nikada ranije. I sve ovo ima veze s globalnim zatopljenjem.

Sredozemlje se zagrijava brže od ostatka svijeta i već trpi posljedice kao što su smanjenje zaliha vode, gubitak bioraznolikosti, dezertifikacija, porast temperature i saliniteta mora i druge – ističe Zoran Tomić

U posljednjih pet decenija zabilježen je apsolutni porast temperature kakav nije zabilježen od 1880. godine, kada se počela mjeriti temperatura zraka. Usprkos tome što postoje skeptici koji problem globalnog zatopljenja smatraju zavjerom, a chemtrailse istinom, cjelokupna se znanstvena zajednica slaže u tome da je globalno zatopljenje realnost i da u vezi njega hitno treba nešto poduzeti. Najveće posljedice trpe zemlje globalnog juga, a države koje snose najveću krivicu jesu one razvijene, koje su svoje bogatstvo prvobitno akumulirale kolonizacijom i iskorištavanjem prirodnih i ljudskih resursa za potrebe industrijalizacije.

Posljedice globalnog zatopljenja manifestiraju se različito od regije do regije. Osim globalnog povećanja temperature, dolazi i do podizanja nivoa mora, širenja pustinja, promjena u količini padavina, oluja, poplava, nestanka pojedinih vrsta u morima, topljenja leda na Arktiku, širenja infektivnih bolesti… Možemo slobodno reći da se one kod nas manifestiraju u sve češćim toplinskim valovima, dok su u svijetu sve češći uragani, poput nedavnog Harveyja u SAD-u ili Irme u Portoriku, posljedica i globalnog zatopljenja.

- Supertajfun Haiyan, koji je 2013. godine pogodio Filipine, ubio je više od 6000 ljudi i razrušio preko milijun domova, dok je više od 16 milijuna ljudi bilo pogođeno. Nažalost, tu je zemlju pogodio tajfun i godinu ranije te godinu kasnije. U listopadu prošle godine je uragan Matthew ubio skoro tisuću osoba na Haitiju te uništio skoro 90 posto područja na jugu zemlje. Treba napomenuti kako je Haiti jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta i da se nikada nije potpuno oporavio od razornog potresa 2010. u kojem su poginule tisuće ljudi - ističe Maruška Mileta iz Zelene akcije.

- Milijuni ljudi u više od desetak zemalja u Africi ove se godine suočavaju s teškom sušom, što je dovelo do žeđi i gladi. Najgore su pogođene Somalija, Južni Sudan i Nigerija u Zapadnoj Africi. Sjever Afrike je suočen s trećom uzastopnom godišnjom sušom koja uzrokuje žeđ i glad, ubija stoku, uništava sredstva za život, širi bolesti i uzrokuje masovne selidbe stanovništva. Samo u Somaliji od gladi je 2011. godine umrlo preko 260.000 osoba. Zbog ekstremnih vrućina koje dosežu i 50 stupnjeva Celzijevih u pojedinim područjima Pakistana ljudi unaprijed pripremaju masovne grobnice. Zbog toplotnog vala 2015. u toj je zemlji umrlo 1300 ljudi. S druge strane, ogromne poplave u Indiji, Nepalu i Bangladešu od lipnja ove godine odnijele su više od 1200 života, dok je njima direktno bio pogođen 41 milijun ljudi - dodaje Mileta.

U našoj regiji najgore posljedice zatopljenja osjetili smo na proljeće 2014., kada su velike poplave pogodile istok Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Ove godine hrvatski vinari upozoravaju da zbog zatopljenja grožđe počinje sazrijevati mjesec dana ranije. Naš sugovornik Marko Gregović, direktor društvenog poduzeća Brodoto, kaže da to nije jedina posljedica zatopljenja – među njima su i katastrofalni požari koji su zahvatili Hrvatsku.

Ulogu korporacija u ovoj priči svela bih na jednu riječ – zločinci. Naftni gigant Exxon Mobile znao je za postojanje klimatskih promjena još 1981., sedam godina prije nego što je to postala tema u javnosti – kaže Maruška Mileta

- U Dubrovniku je ovog ljeta palo 60 puta manje kiše nego inače. Vis ima redukcije vode. Požari su poharali šest puta više površina nego proteklih godina. Stigla nam je i groznica Zapadnog Nila. Važno je naglasiti da su ovo sve rani znaci klimatskih promjena, posljedice onih stakleničkih plinova koji su bili ispušteni prije desetljeća i više. Megatoni CO2 koje trenutačno ispuštamo u atmosferu tek će za desetak godina pokazati što znači igrati se prirodom. Tada će stvari biti očite, ali će možda biti prekasno. Zato se nadam da su barem prosvijećeni ljudi, poput vaših čitalaca, obliveni znojem zbog saznanja kakve nam se katastrofe spremaju ako se ne počnemo informirati i djelovati odmah - upozorava Gregović i dodaje da u Hrvatskoj zaostajemo s recikliranjem otpada i da imamo nisku razinu ekološke svijesti.

Svjetski poznata organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace, koja posljednjih godina djeluje i u Hrvatskoj, vodila je uspješne kampanje protiv izgradnje termoelektrane na ugljen Plomin C i protiv bušenja Jadrana radi nafte.

- U suradnji s hrvatskim stručnjacima objavili smo analizu koja pokazuje da Hrvatska već do 2050. godine može u potpunosti prijeći na obnovljive izvore energije i pritom postići znatne uštede na uvozu skupih i prljavih energenata, te otvoriti brojna radna mjesta. Smatramo da sljedeći veliki iskorak treba biti prema masovnom korištenju solarne energije, a naš turistički sektor za to ima idealne uvjete. Mediteranska smo zemlja, a Sredozemlje se zagrijava brže od ostatka svijeta i već trpi posljedice kao što su smanjenje zaliha vode, gubitak bioraznolikosti, dezertifikacija, porast temperature i saliniteta mora i druge. Klimatske promjene najveći su problem u povijesti čovječanstva - kaže za Novosti Zoran Tomić, voditelj Greenpeacea u Hrvatskoj.

Globalni problemi zahtijevaju i globalna rješenja. Nažalost, pregovori o njima vode se već dvadeset i tri godine, a pomaci su izuzetno spori. Od razvijenih ekonomija u najveće zagađivače spadaju američka i kineska privreda. Izgaranje fosilnih goriva za proizvodnju energije jedan je od najvećih izvora onečišćenja u SAD-u, gdje se godišnje proizvede preko dvije milijarde ugljičnog dioksida. Upravo ovu državu mnogi ekolozi smatraju jednom od najodgovornijih za uništavanje okoliša.

SAD desetljećima minira pregovore u sklopu UNFCCC-a (Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime), rezultat čega jest oslabljeni Pariški sporazum – novi globalni dogovor o mjerama za borbu protiv klimatskih promjena usvojen 2015. godine. Ako se prisjetimo, George Bush je 2001. povukao potpis SAD-a iz Kyoto protokola, pa ga nije ni ratificirao, ali zbog tog poteza protokol nije propao. No nije SAD jedini problem. Veliki igrač iza zavjese koji lobira i blokira radikalnije politike na UN-ovim konferencijama jest fosilna industrija. Od gotovo 200 zemalja koje su 2015. potpisale Pariški sporazum, 160 zemalja je do sada provelo ratifikaciju, uključujući Hrvatsku. Trump nije SAD, pa se tako više od 350 gradonačelnika odlučilo na poštivanje Pariškog sporazuma - objašnjava Mileta.

Osim država, veliku ulogu imaju i kompanije, čiji je jedini motiv povećanje profita. U zemljama trećeg svijeta tako se često ne poštuju ne samo radnička nego ni elementarna ljudska prava…

- Ulogu korporacija u ovoj priči svela bih na jednu riječ – zločinci. Korporacije, posebno one multinacionalne, devastirale su ogromna područja radi vađenja fosilnih goriva. I to često rade uz kršenje ljudskih prava, posebno u zemljama u Južnoj Americi i Africi koje imaju slabiju zakonsku regulativu. Uz to, korporacije su desetljećima skrivale znanstvene dokaze o postojanju klimatskih promjena. Naime, 2015. mediji su objavili kako je naftni gigant Exxon Mobile znao za postojanje klimatskih promjena još 1981., sedam godina prije nego što je to postala tema u javnosti. Znači, još su tada znanstvenici koji su radili za Exxon utvrdili postojanje veze između fosilnih goriva i klimatskih promjena. Smatram kako su briga za okoliš i neoliberalna ekonomija nespojive jer su ciljevi ove ekonomije neograničeni rast i akumulacija moći kroz iskorištavanje prirodnih i ljudskih resursa. Iako se sve više korporacija pokušava prikazati zelenima kroz ulaganje u obnovljive izvore energije, riječ je zapravo o tzv. greenwashingu jer te kompanije i dalje ulažu u fosilna goriva. Jednostavnije rečeno, nastoje oprati svoju sliku u javnosti, iako i dalje rade po starom. No činjenica je da je Pariški sporazum izvršio pritisak na korporacije, kojima postaje sve jasnije da im je odzvonilo, odnosno da se bliži kraj fosilne ere - govori Maruška Mileta.

Naši sugovornici se slažu u tome da se mora napraviti brži zaokret prema obnovljivim izvorima energije i niskougljičnom razvoju.

Posljednjih godina sve češće se govori i o problemu zatopljenja i aktualnih migracija. UNHCR predviđa da će do 2050. godine biti raseljeno između 50 i 200 milijuna ljudi zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, smanjenja rezervi vode, degradacije poljoprivrednog zemljišta i trajnog gubitka teritorija, ali i borbe oko resursa. Predviđa se da će trajne migracije pogoditi pacifičke otočne zemlje koje počinju gubiti velike dijelove svog teritorija zbog podizanja razine mora.

- Petnaest posto stanovništva Tuvalua, otočne nacije između Havaja i Australije, napustilo je zemlju proteklog desetljeća. Jedna desetina stanovništva Naurua, zemlje južno od ekvatora, napustila je otok u istom razdoblju. Zbog poplava u Kini u srpnju ove godine oko 12 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove. Ako je to sve predaleko, sjetimo se da je u poplavama na Balkanu 2014. skoro milijun osoba moralo napustiti svoje kuće. Iako se većinom radilo o privremenim migracijama, štete su i dalje ogromne, posebno ako govorimo o ljudskim žrtvama. Dakle klimatske su migracije za neke dijelove svijeta realnost. Nažalost, pojam klimatskih migranata i migrantkinja ne postoji u međunarodnom pravu i oni nisu zaštićeni međunarodnim pravom i sustavom azila - ističe Mileta.

Živimo dakle u vremenu klimatskih promjena, koje se mogu zaustaviti samo zajedničkom akcijom. Kao i često do sada, priča je to u kojoj najprije stradaju siromašni, a bogati se za promjene odlučuju tek onda kada se problem nađe i u njihovu dvorištu, što se upravo dešava…

Klimatske promjene umjesto globalnog zatopljenja

Do globalnog zatopljenja dolazi zbog skupljanja ugljičnog dioksida (CO2), dušikovih spojeva i ostalih stakleničkih plinova zagađivača u atmosferi, koji apsorbiraju sunčevu svjetlost i zračenje koje se odbija od površine zemlje i tako dolazi do efekta staklenika. Među najveće zagađivače spadaju elektrane koje za proizvodnju struje koriste ugljen, a potom automobili. Procjena je da bi do 2100. godine temperatura zraka mogla porasti čak do 5,8 stupnjeva Celzijevih.

- Globalno zatopljenje je zapravo pojam koji je zastario i ne koristi se više toliko. Iako je potpuno točan jer jest riječ o porastu globalne temperature, taj je pojam varljiv. Problem je što se on često prikazuje kao pozitivan jer tko ne bi želio nekoliko stupnjeva toplije ljeto. No pravi učinci zagrijavanja nisu lagano i ujednačeno povećanje temperatura, već prelazak na daleko veće vremenske ekstreme. Ono što se dešava jest poremećaj stabilnosti klime. Topliji zrak drži više vlage od hladnijeg zraka. To znači da će područja svijeta koja su trenutačno vlažna postati puno vlažnija, a ona koja su već sklona suši postat će suša. Stoga su klimatske promjene sada najviše korišten pojam - objašnjava Maruška Mileta.

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU

Životna sredina - Arhiv

Septembar 2017
Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1