7farm

Ono si što jedeš, kaže jedna poslovica. Upravo ova ideja pomogla je industriji organske hrane da izraste u industriju od više milijardi dolara godišnje, budući da ljudi žele bolje ne samo za sebe nego i za svoj okoliš. Ali je li „čista“ hrana zapravo bolja od komercijalno uzgojenih sorti? Pa, u znanosti ta stvar nikako nije riješena.

Postoje dva glavna argumenta kada su u pitanju prednosti organske hrane, osobito usjeva. Prvi argument je da je hranjivi sadržaj biljaka uzgojenih bez sintetičkih pesticida veći nego kod istih biljaka uzgojenih u normalnim uvjetima, pa zato oni koji ih konzumiraju imaju određene „zdravstvene koristi“. Drugi argument tvrdi da organske farme povećavaju dobrobit životinja, pružajući humaniji okoliš za uzgoj stoke, a dobre su i za okolnu prirodu i divlje životinje. Dok industrija organske hrane ove argumente drži kao činjenice, postoje ozbiljne sumnje u istinitost ovih tvrdnji.

Tvrdi se da organski usjevi sadrže više hranjivih tvari od neorganske hrane. Jedna analiza sa Sveučilišta Newcastle koja je analizirala podatke 343 studije, primjerice, otkrila je da organski usjevi sadrže do 60 posto više antioksidansa od uobičajeno uzgojenih usjeva – što je jednako tome da pojedete dodatnih jednu ili dvije porcije voća ili povrća dnevno. Antioksidansi su, kako je rečeno, dobri za vas jer razgrađuju slobodne radikale za koje se zna da oštećuju DNK i povećavaju mogućnosti genetskih mutacija.

Ali nipošto nije jasno da je konzumiranje više antioksidansa zaista dobro za čovjeka. Zapravo, postoje snažni dokazi koji upućuju na suprotno. Izvješće Cochrane, međunarodno prepoznato kao najviši standard u zdravstvenoj skrbi temeljenoj na dokazima, otkrilo je da umjesto da poboljša zdravlje, uzimanje antioksidansa kao dodataka prehrani zapravo malo povećava stopu smrtnosti. Izvješće je uključivalo 78 kliničkih ispitivanja odabranih slučajnim odabirom, uključujući 296.707 sudionika, od kojih su jedni primali antioksidanse u suplementima (sastavljeni od beta-karotena, vitamina A, vitamina C, vitamina E i selenija), drugima je dan placebo, a treći su bili kontrolna skupina. Oni koji su uzimali suplemente imali su za 1,04 veću vjerojatnost da će umrijeti. Dok su slobodni radikali u visokim koncentracijama štetni, u manjim količinama mogu biti korisni.

Izvješće zaključuje navodeći da „trenutni dokazi ne podupiru korištenje antioksidansa u suplementima u općoj populaciji“. No, ista studija sa Sveučilišta Newcastle koja je objavljena u časopisu British Journal of Nutrition također je otkrila da ova hrana sadrži manje razine teških metala, poput kadmija, nego konvencionalno uzgojeni usjevi. To bi moglo biti i zbog smanjenje uporabe pesticida, ali može biti i do prirodnih varijacija u tipovima usjeva ili razlika u klimi i tipu tla.

Druga glavna prednost organskog je u navodnom pozitivnom utjecaju na okoliš. Sigurno, neke prakse na organskim farmama, poput rotacije usjeva i odmaka od monokulture, dobre su za okoliš. Ali zato što je prinos organskih farmi manji od konvencionalnih farmi, to znači da zapravo zahtijevaju više prostora za dobivanje iste količine usjeva. To znači da veće zemljište mora biti očišćeno.

Dakako, industrijalizacija poljoprivrede u velikoj mjeri je štetna za okoliš. Ali druge tehnologije poput genetske modifikacije usjeva imaju potencijal da naprave razliku. Mogu biti dizajnirani tako da imaju veći prinos (više plodova), odupiru se određenim štetnicima i sadrže više nutrijenata, a sve to bi bilo vrlo korisno. U osnovi, nije sasvim čista situacija. Organska hrana nije objektivno bolja za okoliš, ali nije ni gora.

Dakle, ako usjevi nisu nužno bolji za vaše zdravlje ili okoliš, što je to zbog čega ljudi misle da jesu? Pa, to bi moglo imati veze s „halo efektom“. Efekt je povezan s načinom na koji ljudi imaju tendenciju precijeniti koliko je neka hrana zdrava na osnovi samo jedne tvrdnje. Primjerice, mnogi ljudi procjenjuju prehrambene proizvode koji imaju „niski udio masnoće“ kao da imaju manje kalorija, što znači da će ljudi jesti više tog proizvoda, iako to obično nije točno.

Utjecaj ovog posebnog psihološkog učinka organske hrane već je prije testiran. Znanstvenici sa Sveučilišta Cornell podvrgavali su pripadnike javnosti dvostrukom slijepom ispitivanju okusa u kojemu su sudionicima ponudili „obične“ kekse, jogurt i čips i upitali ih da usporede ove s „organskim“ keksima, jogurtom i čipsom. Zapravo je sva testirana hrana bila organska, ali javnost je u većini procijenila da hrana s organskom oznakom ima manje kalorija, manji udio masnoća i više vlakana. Ne samo to, nego su rekli i da bi platili više za „organsku“ hranu, iako nisu osjetili značajnu razliku u okusu između proizvoda.

Dok je studija objavljena u časopisu Journal of the Federation of American Societies for Experimental Biology bila mala, i autori su istaknuli da su sudionici mogli reći da bi platili više za organske proizvode jednostavno zato što su mislili da se to od njih očekuje, ona svejedno potiče neke zanimljive ideje o percepciji hrane označene kao organske.

Zapravo, američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) je izjavilo da službeno označavanje hrane kao „organske“ u SAD-u ne jamči da su proizvodi sigurniji, bolje kvalitete ili da su hranjiviji. Čak je bilo predloženo da se označavanje razvilo djelomično kako bi se potaknula prodaja domaćih organskih usjeva. „Dopustite mi da budem jasan oko jedne stvari. Oznaka organskog je marketinški alat“, rekao je ministar poljoprivrede Dan Glickman kada je u igru stupio novi sustav organskog označavanja koji je pokrenulo USDA . „To nije izjava o sigurnosti hrane. Niti „organsko“ govori išta o hranjivosti ili kvaliteti.“

Također vrijedi istaknuti da mnogi ljudi vjeruju da je organska hrana uzgojena bez pesticida. Nije – organska hrana ne koristi sintetičke pesticide, ali poljoprivrednici mogu koristiti koliko god „prirodnih“ pesticida žele. I kao što se često ističe, samo zato što nešto dolazi iz prirode ne znači da je dobro za vas.

Organska hrana možda ima više razine određenih nutrijenata, ali ove razlike mogu biti prirodne varijacije, i ne postoji dokaz koji bi tvrdio da će konzumacija većih količina organske hrane biti bolja za vas. Neke poljoprivredne prakse možda su bolje za okoliš, ali istovremeno, neke druge su loše. I na kraju, percipirane koristi organske hrane mogle bi biti upravo to – samo percipirane.

Znanost 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU