„Biti slobodan je najteže, osloboditi se svih stega, religije, društvenih normi, režimske represije, samog sebe, i onda tamnica može da bude svemir.“

veltšmerc

Autor:  Impuls

Banjalučki muzičar Veltšmerc je svoj album „Ogledalo U Ogledalo“ predstavio krajem prošle godine, tačnije 31. oktobra 2016. Prije nekoliko dana snimio je i spot za pjesmu „Po crtama lica“ i to je drugi spot sa ovog albuma.

Žanrovski neodređen, prožet emocijama i samoispitivanjem „Ogledalo U Ogledalo“ je album koji slušamo kada nam je potrebno melanholično oslobađanje.

Nešto više o albumu, stvaranju i muzičkoj i umjetničkoj sceni u Banja Luci razgovarali smo sa autorom pomenutog albuma.

Kakvo je bilo putovanje stvaranja ovog albuma?

- Bilo je različitih faza tokom nastajanja samih pjesama, tako da i atmosfera pomalo šeta tokom preslušavanja od početka do kraja. Ipak mislim da sam uspio na neki način zaokružiti sve u neku svoju emociju. Kad smo krenuli raditi, nisam ni mislio to objavljivati, stavljati na internet itd... ali kako je vrijeme prolazilo, i kako su pjesme počele zajednički dobijati smisao, odlučio sam ostaviti 8 pjesama, a ostatak ostaviti za neku drugu priču, ukoliko bude potrebno. Na kraju sam "peglao" miks otprilike dva mjeseca, i mastering koji je radio kolega Benjamin Kapidžić, audio inžinjer iz Hamburga, da krajnji zvuk bude na nivou koji nam se sviđa. Album je nezavisno izdanje u potpunosti.

Često čujemo umjetnike da svoj rad opisuju kao produkt dešavanja oko njih. Ako se osvrnemo na naziv tvog albuma, rekla bih da je on produkt dešavanja u samom tebi. Kakav je osjećaj biti toliko emotivno otvoren?

- Ne mogu drugačije. Kad radim ili stvaram tu mora da bude neki naboj, njega prate neizbježno i emocije. Inače sve to što pokušavaš da dobiješ na ovaj ili onaj način na silu jednostavno nema smisla, osjeti se laž, neka prevara u tome, koliko god ti dobro to zapakovao. A ja sam davno odlučio da ne želim da se lažem, pa kom obojci.....Mislim da tako naizgled jednostavna stvar kao što je iskrenost prema sebi, nije u našem mentalitetu. Ljude oblikuje okolina, a prije svega treba do najgoreg mulja upoznati sebe, do kraja, onda možda i shvatiš svijet i cijeli taj apsurd. Reflektujem sebe, i trudim se da uz pjesmu koju radim mogu uživati kao uz bilo koju drugu od muzike koju volim. Tekstovi takođe dolaze neplanirano, nekad ništa danima, a nekad napišeš tri za par dana. Nema pravila, i ne smije biti u umjetnosti. Bilo kakva autocenzura u tom smislu da zamišljaš reakciju bilo koga je potpuno nepotrebna.

veltšmerc1

Možeš li mi reći o procesu pisanja pjesama sa ovog albuma? Da li je pisanje filter unutrašnjeg oslobađanja?

- Definitivno, od ovoga ovdje nema 'ljeba, samo entuzijazam, sizifovski, pa ponekad i nabližima izgledamo kao djeca. Ali mislim da je to dobar filter pražnjenja, stvarati, i želio bih potaći kreativne ljude, kojih znam da ima u ovom gradu da se trznu u ovoj trenutnoj truleži još više, bez obzira na rezultate. Volim da pišem, najčešće i dalje na papir hemijskom, nevezano za muziku.

Da li je umjetničko stvaranje uključivanje umjetnika u svijet, ili je njegovo viđenje svijeta?

- Mislim da se tu vraćamo na ono "iz sebe u svijet" i jedno i drugo, (ne mislim na tezgaroše, ljude koji rade po narudžbi ili one koji štancaju materijal gotovo serijski u komercijalne svrhe), Odmah mi se javi onaj citat Benksija kako umjetnost treba da utješi uznemirene a uznemiri lagodne. Biti slobodan je najteže, osloboditi se svih stega, religije, društvenih normi, režimske represije, samog sebe, i onda tamnica može da bude svemir. Možda stih iz jedne pjesme sa albuma "Ogledalo U Ogledalo" koji kaže "....drugačije vidimo, isti nam je pogled..." može da pojasni malo cijelu misao.

Zanimaju me tvoju muzički korijeni – koji su muzičari imali najveći uticaj na tebe?

- Dok su u osnovnoj školi drugi slušali domaći kič dens 90-ih, ganjao sam Iron Maiden  (i to na pločama) pa The Prodigy, Michael Jackson mi je car bio. Kasnije preko kaseta dolazim do neke hardkor i pank priče, martinke i sve ostalo. Nakon toga počinjem naglo da se interesujem za domaći hip hop jer sam dobio presnimljenu kasetu kultnog zagrebačkog tandema Tram 11 i tu počinjem da pišem rime, pravim bitove i fristajlam gdje god sam stigao. Iako sve vrijeme slušam razne žanrove, počinje da pada interesovanje za sve izlizano i po nekom obrazcu, rep je prestajao biti rep a postajao šabanluk i počinjem neugodno tu da se osjećam, koliko god drugi i danas cijenili i poštovali taj moj rad. Spontano se nekako vraćam na bunt i martinke opet :) Danas volim autentične umjetnike svojstvenog izražaja. Recimo ne prestajem da vrtim diskografiju Brian Jonestown Massacre-a. Istražujem nove i alternativne bendove i izvođače na Bandcampu, ali volim i Keith Richardsa uporedo, ima toga.

Kako ti izgleda kulturna scena u Banjaluci?

- Izgleda kao jevrejski geto u 2. svjetskom ratu. Stegnuto, na marginama, sa nekim prividnim marionetama na pozicijama kojima više ni djeca ne vjeruju. Nije sve tako crno, desi se tu i tamo po koja promocija, izložba ali veoma daleko za grad takvih kapaciteta. Pogledajte gradove u regionu veličine Banjaluke, pogledajte njihovu umjetničku scenu, pa i manji gradovi imaju više dešavanja od nas. Ali svi samo kukaju i ne talasaju, ako mogu bježe odavdje, ako ne mogu piju antidepresive recimo. Ružičasta republika.

Podrška umjetnosti i kulturi u lokalnoj zajednici. Ima li je?

- Ima je ako imaš ljude, ako si u tom malom uskom krugu, iako i tad je upitno, ja na koja god vrata sam zakucao prije objavljivanja albuma, dobio sam negativan odgovor. A u pitanju je bilo par stotina maraka. O čemu dalje diskutovati. Kultura je veliki stub jednog naroda, a od stare slave i narodnog pojanja nema ništa. Sve je obojeno prljavom politikom takođe, a umjetnik koji koketira sa režimom gubi tu imenicu.

Kakva je medijska podrška? Jesu li umjetnici prepušteni samo na internet kao sredstvo promovisanja?

- Većinom, preostaje ti ta "uradi sam" kampanja promocije. Portali, sajtovi, društvene mreže itd...Naravno da ima izuzetaka sa radio i tv stanicama koje dozvoljavaju sebi nešto osim onog što prolazi, i što većina hoće. A ko je većina?

Razgovarala : Jelena Jevđenić/Impulsportal

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU