Oliver Frljic 620x326

“Kazalište je, da parafraziram Igora Mandića, oklop od papira i mislim da je riječ o jednoj vrsti dostojanstva u porazu. Neke od bitaka su već odavno izgubljene i sada je samo pitanje našeg osobnog integriteta u svemu tome”

Oliver Frljić, po oceni londonskog Guardiana, jedan od pet najvažnijih i jedan od najpotrebnijih reditelja u Evropi danas, gostuje na Beogradskom internacionalnom teatarskom festivalu (BITEF) sa predstavama Gorki – Alternativa za Nemačku? u produkciji berlinskog teatra “Maksim Gorki” i Šest lica traži pisca Satiričnog kazališta “Kerempuh” iz Zagreba.

U prvoj, Frljić se bavi društvenom funkcijom teatra i njegovim potencijalom za politički otpor, postavljajući pitanje da li pozorište “Maksim Gorki”, otvoreno za strance i njihove umetničke programe, predstavlja pravu alternativu u savremenoj Nemačkoj, a u drugoj – beskompromisno napada hrvatsku desnicu.

“Kazalište je, da parafraziram Igora Mandića, oklop od papira i mislim da je riječ o jednoj vrsti dostojanstva u porazu. Neke od bitaka su već odavno izgubljene i sada je samo pitanje našeg osobnog integriteta u svemu tome”, rekao je Frljić u intervjuu Tanjugu.

“Ovo čime se bavim je pokušaj da sačuvam svoj integritet u ovom vremenu, a to je, između ostalog, nepristajanje na kolektivni zaborav koji se proizvodi u različitim društvima na različite načine. Primjer su Srbija i Hrvatska, dvije sestre koje se vrlo slično ponašaju”, dodao je.

Primećuje da se, ne samo postjugoslovenska, nego i većina evropskih društava, pa ni Srbija i Hrvatska, nisu suočile sa svojom prošlošću, dok Bosna i Hercegovina, kako kaže, puca po šavovima…

“Tako da ne mogu pobjeći od desnice gdje god dođem. Ona samo jača”, rekao je Frljić.

Vrlo često, dodaje, pita se da li njegove predstave pomažu ili odmažu.

“Govorim ono što ljudi manje-više već znaju, samo stavljam u specifičan kontekst”, rekao je autor koji svojim hrabrim delima godinama unazad pobuđuje pažnju javnosti.

Kaže i da je uvek bio skeptičan prema demokratiji, jer je demokratija često davala legitimitet i određenim političkim platformama, koje su prilično antidemokratske.

“Vrlo je problematično da ljudi, koji su politički nepismeni, donose političke odluke i zapravo nema kontrolnih mehanizama kojima bismo mogli kontrolirati šta se događa četiri godine nakon što izaberemo određenu vlast. Mislim da je demokracija sama po sebi već problematična i nemam iluzija da ona predstavlja opću volju. Ona vrlo često predstavlja volju većine u najgorem značenju te riječi, pošto se volja većine često manifestira tako što terorizira različite manjine u društvu”, istakao je Frljić.

Primećuje i da je Evropska unija u velikoj krizi kada su u pitanju njene temeljne vrednosti.

“U toj Europskoj uniji je Poljska, u kojoj me čekaju dva suđenja zbog predstava koje sam radio. Sada počinjem voditi Europski ansambl u Štutgartu, gdje ćemo se baviti pitanjem što bi mogao biti utopijski potencijal EU i kako se on pretvorio u nešto distopijsko”, rekao je Frljić.

Smatra da je EU “prije svega monetarna unija” i da kapital uvek ima samo jedan interes, a to je maksimalizacija profita i u tom slučaju su sva sredstva dopuštena.

Frljić poslednjih godina radi u Nemačkoj i primećuje da se ona i dalje bori sa nečim što nije pobeđeno.

“To društvo je, ipak, imalo proces denacifikacije, za razliku od nas, koji intenzivno rehabilitiramo domaće izdajnike i nacističke kolaboracioniste iz Drugog svjetskog rata. Međutim, ta ideologija je izgubila bitku u Drugom svjetskom ratu, ali nije se dogodio njen konačni poraz. Zbog toga se mogu i pojavljivati političke platforme kao što je AfD ili Identitarni pokret ili Pegida. Ova događanja pokazuju koliko je sve to fragilno”, konstatuje Frljić.

Radeći istraživanje za potrebe projekta koji će se baviti demografskim projekcijama vezanim za Nemačku, Frljić je došao do podataka da Nemačka, čak i sa ulaskom milion migranata godišnje, 2060. neće moći da održi svoju ekonomiju, jer će jaz između ljudi koji nisu radno sposobni i penzionera biti prevelik i, kaže, da će biti zanimljivo videti kako će se to reflektovati na sve desnopopulističke diskurse.

U Poljskoj je bilo ogorčenih protesta zbog “scene oralnog seksa s lutkom voljenog poljskog pape Ivana Pavla Drugog” u Frljićevoj predstavi Izopćenje, a u Češkoj je prikupljeno 6.000 potpisa sa zahtevom da se predstava Vaše nasilje, naše nasilje povuče sa festivala “Pozorišni svet” u Brnu zbog scene u kojoj Isus siluje muslimanku.

Njegova poslednja beogradska predstava Zoran Ðinđić u Ateljeu 212 bila je predmet napada i sporova, te, kaže, kako stvari stoje, neće ponovo raditi u Srbiji.

“Nudio sam se kao neka mlada – i besplatno, i ovako, i onako – međutim, nijedna uprava kazališta ovdje nema hrabrosti ili interesa da me pozove, ali i to je OK”, rekao je Frljić i dodao da postoji mnogo drugih sredina u kojima bi mogao da radi.

Vrata su mu zatvorena i u Hrvatskoj.

“Dobili smo novu pročelnicu Gradskog ureda za kulturu [u Zagrebu]. Ona je Hasanbegovićeva lijeva ili desna ruka. Ana Lederer je vodila u dva mandata zagrebački HNK, što je nešto najgore u povijesti tog kazališta i ona je rekla, čim je stupila na dužnost, da neće financirati nikakav projekt koji uključuje mene, jer ono što ja radim nije umcetnost, nego aktivizam. Drago mi je da naša nova zagrebačka pročelnica ima tako jasne kriterije i da joj je jasno šta je aktivizam, a šta umjetnost i gdje je ta granica”, naveo je Frljić.

Voleo bi, kako je pomenuo, da radi, na primer, na Novom Zelandu.

“Volio bih da odem dovoljno daleko od Europe i bivše Jugoslavije i svih ovih društava. Treba bar 30 sati avionom da se vratim u nadi da neće biti potrebe da dolazim”, zaključio je Frljić.

(Agencije)

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU