9mother

Darren Aronofsky u svom najnovijem filmskom ostvarenju „Mother!“ preispituje umjetnost, odnosno umjetnika kao subjekta na razmeđi prirode i kulture. Ili, lakanovski rečeno, na liniji između imaginarnog i simboličnog poretka

Jacques Lacan, francuski psihoanalitičar i filozof, je (najgrublje rečeno) smatrao kako je svaki čovjek razapet između onoga što je priroda i onoga što mi nazivamo kulturom. Tu kulturu mi kao subjekti koji živimo s drugim subjektima doživljavamo pomoću jezika, tj. pomoću jezičkih znakova, tj. označenog i označitelja. Lacan je strukturu ljudske psihe tako podijelio na tri poretka: imaginarno, simboličko i realno. Prema toj podjeli, imaginarno predstavlja onaj poredak koji internalizira naše ja kao cjelinu u njenoj apsolutnoj potpunosti. Međutim, usvajanjem jezika mi ulazimo u kulturu. Jezik nas čini dijelom simboličkog poretka u kojem pomoću označitelja pokušavamo ukazati na to svoje ja, koje smo izgubili izlaskom iz imaginarnog poretka. Međutim, iako subjekt tim označiteljima pokušava ukazati na svoje potpuno ja, ono je već u tolikoj mjeri upleteno u simbolički poredak da mu isti ne dozvoljava da objedini sliku o samome sebi. Postajemo tzv. otuđeni subjekt. Strani samim sebi i nesposobni ikada jezikom uspješno portretirati svoje istinsko ja.

Arnofsky svoju protagonisticu Mother (Jennifer Lawrence) stavlja u ulogu personifikacije tog imaginarnog, izvornog, prirodnog poretka u kojem lik On (Javier Bardem) njen muž i pjesnik po zanimanju (umjetnik koji se služi riječima da se iskaže) proživljava blokadu u pisanju. Upoznajemo ih na početku filma kako žive idiličnim životom u kući koju je ona sagradila i uređuje za njih dvoje. On se iz dana u dan muči sa svojom poetskom impotencijom, dok ona, iako nesretna zbog tog njegovog stanja, ipak ne osjeća ništa drugo do ljubavi i sreće u njihovoj bračnoj idili.

Ovaj poredak se, međutim, remeti dolaskom Čovjeka (Ed Harris) na njihov kućni prag. Pjesnik širokih ruku prihvaća pristiglog gosta, dok Mother od samog početka ne odobrava njegovo pojavljivanje. Dolaskom Čovjeka započinje kataklizma koja Pjesnika trga iz idiličnog imaginarnog poretka i uvlači u simbolički poredak Čovjeka i drugih gostiju koje on sa sobom donosi.

Pjesnik postaje opčinjen društvom drugih ljudi s kojima ima potrebu da komunicira, da razgovara, da se kultivira pomoću jezika. Njegova inspiracija za pisanjem se vraća, kao da je tek (ponovnim) ulaskom u kulturu ona uopće imala smisla da postoji. Mother postaje zanemarena, iako joj Pjesnik s vremena na vrijeme ipak dadne do znanja da je i dalje veliki zaljubljenik u nju. Međutim, čim bi to rekao, okrenuo bi se ljudima oko sebe, zanemarujući predstojeće uništenje svijeta koji je Mother za njih izgradila.

Pored ove lakanovske interpretacije koju ću zasad prekinuti ovdje da ne bih kome „spojlovao“ film, Arnofsky nas bombardira motivima koji sežu od biblijske mitologije, pa sve do suvremenog pitanja odnosa čovjeka prema prirodi kao očigledne metafore u samom nazivu filma (majka priroda). Također, tematizira se i odnos umjetnika (pjesnika) kao spone između prirode i kulture, od kojih pohlepno uzima sve što mu treba da bi dosegao svoj egoistički cilj.

Način na koji su ovi razni motivi inkorporirani u narativ filma ne čini se, međutim, napadnim; ne čini se nametljivim na način na koji tzv. art house filmovi znaju da „prose“ za interpretacijom u jednom određenom teoretskom ključu. Film funkcionira podjednako kao rasadnik interpretativnih čitanja, ali i kao žanrovski triler, koji će mnoge ovogodišnje horor filmove ostaviti u svojoj sjeni.

Da ne bih nešto ostao dužan u pogledu Lacana – poredak realnog je ono što je otporno na reprezentaciju; ono ne može biti predstavljeno i prethodi i imaginarnom i simboličkom poretku. Realno je ono što gubi svoju „realnost“ kada bude simbolizirano pomoću jezika. Realno je ono čemu možemo težiti, ali što nikada ne možemo shvatiti niti u potpunosti definirati riječima ili bilo kojim drugim označiteljima. Lacan smatra da realno nikada ne predstavlja odsutnost, već da je ono punoća u svom najčišćem smislu te riječi.

U filmu „Mother!“ se pored imaginarnog i simboličkog poretka tematizira i ta platonska ideja realnog. Da li je to Pjesnik i njegova sudbina u filmu, ili neuhvatljivi osjećaj koji će ovaj film zasigurno ostaviti na vas kada ga odgledate, ostaje na svima nama lično da prosudimo.

(Ernad Osmić, Prometej.ba)

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU