Antifašizam tako samo uklapamo u postojeći sistem ne pokazujući potrebu da se istom odupremo. Asntifašizam je tako postao komformizam manjeg zla, što nas neumoljivo vodi do daljeg gubitka slobode.

auschwitz 4

Piše: Mirjana Tešanović

"Antifašizam tako samo uklapamo u postojeći sistem ne pokazujući potrebu da se istom odupremo. Asntifašizam je tako postao komformizam manjeg zla, što nas neumoljivo vodi do daljeg gubitka slobode. Svaki smjer djelovanja koji ne teži potpunoj subverziji, samoodređenju, žalosno je osuđen na neuspjeh." iz teksta Najgori proizvod fašizma je antifašizam.

U jednoj kolumni koju sam pisala nedavno ovaj dio navedenog teksta učinio mi se veoma bitan. Sada mislim da je ključ odgovora na sva pitanji o uzrocima i posljedicama. Događaji koji su obilježili ovu godinu, teroristički napad na redakciju časopisa Charlie Hebdo, pobjeda Syrize u Grčkoj, kriza u Ukrajini, ISIL, pa do Balkana i odluke Višeg suda u Beogradu o rehabilitaciji Dragoljuba Mihailovića, sve su to posljedice, uzroke treba tražiti još od vremena II svjetskog rata.

Istoriju kažu pišu pobjednici. Činjenica je da pobjednici, zapadna Evropa i SSSR nisu željeli rat sa Hitlerovom Njemačkom. Mnogo se tu trgovalo, pa i sa suverenim državama kao što je bila Čehoslovačka, koja je prepuštena Hitleru. Valjda se smatralo da će takvi ustupci zadovoljiti njegove apetite. Stoga taj rat ne treba poistovjećivati sa antifašističkim pokretom jer se tu sukobljavaju dva sistema. Kapitalistička Evropa u strahu od širenja komunizma spremna je na mnoge ustupke Hitleru. Ni Staljinu se ne ratuje. Hitlera međutim ne zanimaju ti ideološki sukobi jer on ima svoju ideologiju i ciljeve pa kreće u osvajanje zapada i istoka. Tek tada se svi udružuju u borbi protiv nacističke Njemačke i njenih satelitskih država, te fašističke Italije.

U nekim od ovih država formiraju se istinski antifašistički pokreti koji su mahom i ljevičarski. Tako se pored svjetskog rata vode istovremeno i neki građanski ratovi kao što je slučaj u Kraljevini Jugoslaviji koja se početkom rata praktično raspala. Britanci prave novi ustupak i priznaju Tita i partizane kao jedine legitimne borce, antifašiste u tada nepostojećoj Kraljevini Jugoslaviji iako se kralj nalazi u Londonu. Da li su pogrešno procijenili opasnost od revolucije koju je KPJ na čelu sa Titom istovremeno provodila širom zemlje ili su imali neke druge planove, manje je važno od onoga što se dogodilo nakon što je rat završen.

Čim je Njemačka kapitulirala, Evropa se dijeli na Istočnu i Zapadnu. Sada se prave ustupci SSSR-u u kojima pored drugih, opet strada i Čehoslovačka, ovaj put prodana Rusima. Tito Rusima kaže "NE" i oni se povlače. U tako podijeljenoj Evropi rađa se jedina država izvan dva bloka FNRJ, kasnije SFRJ. Sa njom se rađa i treća ideologija, samoupravni socijalizam.

Rat nije završio samo se sada zove "Hladni rat", onaj "vrući" seli se na Kubu, Vijetnam, po zemljama Azije i Afrike. Problemi za zapadnu Evropu ne prestaju, ona polako gubi svoje kolonije što je dodatni udar na njenu ratom već oslabljenu ekonomiju. Problemi tu ne završavaju.

fr

Francusko Kolonijalno carstvo (svijetloplava: prvi kolonijalni imperij; tamnoplava: drugi kolonijalni imperij)

Afrika 1914 bs

Afrika 1914. godine

Džavaharlal Nehru, premijer Indije, najvažnije i najnaseljenije nekadašnje Britanske kolonije, Gamal Abdel Naser, Predsjednik Egipta, nekadašnjeg Britanskog protektorata, kome pripada i tada izuzetno važan Sueski kanal, osnivaju Pokret nesvrstanih 1955. godine zajedno sa Titom. Pokret nesvrstanih ustanovljen je na pet principa: Uzajamno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, Uzajamno nenapadanje, Uzajamno nemiješanje u unutrašnje poslove. Jednakost i uzajamna korist, Miroljubiva koegzistencija, koje je prihvatilo 120 država svijeta, za koje se često koristio izraz "Zemlje trećeg svijeta". Svjetski nesvrstani narodi su izrazili svoju želju da ne budu uvučeni u ideološke sukobe Istoka i Zapada u Hladnom ratu.

Jedina evropska država u tom pokretu bila je Jugoslavija. To joj je omogućilo dvije bitne stvari, ekonomsku saradnju sa ovim državama bogatim resursima i veoma važnu ulogu u političkim odnosima, posebno sa evropskim državama, SAD i SSSR ali im je istovremeno i trn u oku.

nesv

Članice Pokreta nesvrstanih (tamnoplava: države članice, svijetlopalava: države promatračice)

U vremenu nakon rata svi se obračunavaju sa političkim neistomišljenicima. Staljin ima gulage, Tito Goli otok, Amerika senatora J. McCarthyja koji progoni komunističke simpatizere. Nacisti se raznim evropsko-američkim kanalima izvlače uglavnom u Južnu Ameriku, Španijom još suvereno vlada Generalisimo Franko, pojavljuju se i prve terorističke organizacije IRA (nastala 1913 a raspala na dvije grupe 1969.), ETA (baskijska teroristička i separatistička organizacija osnovana 1959. godine koja se više od tri decenije zalaže za stvaranje nezavisne države Baskije na teritoriji regiona Baskija koji obuhvata više pokrajina Španijei dijelove jugo-zapadne Francuske), Bader-Majnhof (Frakcija Crvene Armije, jedna od najuticajnijih ljevičarskih, zapadno-njemačkih militantnih organizacija. Djelovali su kao "urbana gerila" od 1970. do 1993. godine).

U to vrijeme ni Jugoslaviju nisu zaobišli terorizam i unutrašnji problemi. Ambasador SFRJ u Švedskoj Vladimir Rolović ubijen je 7. aprila 1971. godine tako što su dvojica hrvatskih ekstremista Miro Barešić i Anđelko Brajković upali u ambasadu i držali ga sat vremena kao taoca. Zbog toga su osuđeni na doživotnu robiju, a Barešić je postao svojevrsna ikona ekstremne hrvatske dijaspore. Ranih sedamdeset počinje i Hrvatsko proljeće poznato kao Maspok.

Sfrj

Iza svih ovih političkih igara, ratova koji se neprekidno vode negdje u svijetu kriju se ekonomski interesi "Velikih sila". Antifašizam pobjednika u II svjetskom ratu postaje sinonim za "dobre momke" koji zapravo sve što čine, čine u interesu slobode i demokratije.

Antifašizam postaje aksiom, tvrdnja koja se ne dokazuje i ne propituje. Nastao je pobjedom u ratu, pobjednici su antifašisti, to se ne dovodi u pitanje ni SSSR i SFRJ, čak je i Njemačka postala antifašistička. Antifašizam je postao neupitna činjenica, najjači argument u prljavim igrama dva suprotstavljena sistema. Antifašizam je sredstvo, cilj postaje sasvim jasan već naredne decenije.

Osamdesete godine prošlog vijeka donose velike promjene. Margaret Thatcher, za koju kažu da je radikalni neoliberalizam njena ostavština i Ronald Reagan, poznat po "tituli" političkog oca neoliberalizma, uvode ovaj ekonomski i politički koncept u čijoj je suštini praksa koja tvrdi da će se ljudska dobrobit najviše razviti ako se dopusti širenje poduzetničkih sloboda unutar uređenog okvira čvrstih imovinskih prava, slobodnog tržišta i slobodne trgovine. Država mora omogućiti taj okvir svojim propisima. Država mora stvoriti i vojno-policijske strukture koje će garantovati slobodno i pravno-ispravno funkcioniranje tržišta, makar to uključivalo i primjenu sile. Neoliberalizam smatra da će dobrobit nekog društva biti maksimalizirana ako se maksimaliziraju domet i učestalost tržišnih transakcija. Iz tog razloga neoliberalizam teži da sveukupno ljudsko djelovanje prevede u oblast tržišta. Tome su podređene ne samo ekonomske i pravne, već i političke instance. Deregulacija, privatizacija, povlačenje države iz mnogih područja socijalne zaštite postaju i više nego uobičajene pojave

President

Pad berlinskog zida 1989. godine i ponovno ujedinjenje Njemačke 1990. godine označeno je kao početak oslobađanja od komunističke ideologije i struktura ne samo u Istočnoj Njemačkoj, nego u većini do tada socijalističkih država u Evropi. Povodom 25. godina pada zida, njemačka savezna kancelarka Angela Merkel nazvala je rušenje zida "epskim udarcem tiraniji". U biti je to bila pobjeda neoliberalizma kome se otvara orgoman prostor i resursi za stvaranje profita sve upakovano u naziv "tranzicija" koju je u svim zemljama nekadašnjeg istočog bloka obilježila pljačkaška privatizacija.

BerlinWall

Komunizam, socijalizam, samoupravni socijalizam nužno je preispitivati kritički ali ne smijemo nasjesti na tvrdnje slične onoj "da je valjalo, ne bi propalo". One se i plasiraju kako bi sve palo u zaborav. Nije propalo zato što nije valjalo, mada je bilo daleko od očekivanog, propalo je jer se radilo o ideologiji. Primijeniti ideju u praksi nikada nije lako. Neoliberalizam nije ideologija, on je zasnovan samo na profitu a profit ne preza ni pred čim da otkloni prepreke, zato je pobijedio.

Neoliberalizam je u svojoj suštini veoma jednostavan i temelji se ne jednoj za sve ljude karakterističnoj osobini, strahu. Nakon što je završio "Hladni rat" trebalo je naći novog neprijatelja i to onog koji će biti neprijatelj svima. Nakon 11. septembra postao je to terorizam, islamski terorizam, islamski fundamentalizam. "Kada je tadašnji američki predsjednik Bush objavio rat protiv terorizma bilo je to prvi put u modernoj istoriji ratovanja, da se rat objavi protiv nekog potpuno spektralnog subjekta, koji u biti ne postoji." kaže Srećko Horvat u jednom intervjuu. Dakle radi se o strahu koji nema određenog subjekta prema kome može biti usmjeren, nikada i nigdje od terorizma niste sigurni. Arapsko proljeće kao projekt "demokratizacije" totalitarnih režima u Libiji, Siriji, Egiptu, eskalacija "palestinskog pitanja" i marš pariškim ulicama nakon terorističkog napada na časopis Charlie Hebdo, daje zapravo legitimitet samozvanoj Islamskoj državi, koja je samo jedna organizacija. Tako zapad označava i subjekt opasnosti od terorizma, ISIL, islamski fundamentalizam, "Islamsku državu".

Pored straha od terorizma kao straha za život, neoliberalizam stalno proizvodi ekonomske krize i stvara strah za egzistenciju pojedinca, porodice pa i cijelih država. Strahom se potiskuje promišljanje, napetost koju izaziva oslobađa se potrošnjom. Tako su ljudi postali potrošači koji stvaraju profit, osnovni cilj ovog sistema.
Danas zagovornici neoliberalizma drže pozicije koje u obrazovanju imaju značajan uticaj (univerziteti i mnogi think tankovi), u medijima, u upravnim odborima i financijskim institucijama, u ključnim državnim institucijama (ministarstva financija, središnje banke), kao i u najvažnijim međunarodnim institucijama poput Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije (WTO) koje reguliraju stanje na svjetskoj ekonomskoj sceni. Neoliberalizam je postao hegemonijski faktor.

ttip

Iako se nalaze na gotovo svim ključnim pozicijama koje im omogućavaju kontrolu, zagovornici neoliberalizma znaju da ipak nije moguće doprijeti do svakog ljudskog bića. Stoga je jedan od bitnih mehanizama opstanka ovog sistema kolektivni zaborav prekrajanjem istorije.

Te stvari se ne dešavaju samo kod nas. Izjava Angele Merkel koja je nazvala rušenje berlinskog zida "epskim udarcem tiraniji" odličan je primjer. Njemačka kancelarkaangela tiranima naziva iste one koji su nekoć pobijedili fašizam zaboravljajući, naravno sa namjerom, da se Evropa, pa ni Njemačka nije podijelila samo voljom SSSR. Ovakvo prekrajanje istorijskih činjenica ne samo da komunističku ideologiju označava kao tiraniju već antifašizam postaje isključiva privilegija zapada, pa čak i same Njemačke. Stoga se ne trebamo čuditi i da se slične stvari dešavaju kod nas na Balkanu. Ne radi se dakako o nekoj direktivi sa zapada, već o indirektnim posljedicama dominantnog sistema. Na našim prostorima to nema neki veći značaj nego drugdje ali je on svakako drugačiji. Nasljeđe samoupravnog socijalizma iz ex Jugoslavije potrebno je potpuno izbrisati jer ovaj koncept, na različite načine prilagođen današnjem vremenu, ima dosta pristalica širom svijeta. "I tako antifašizam samo uklapamo u postojeći sistem", Tito je već odavno diktator, tiranin kome je zadat "epski udarac", Draža je rehabilitovan.

angela

Čini mi se da fašizam nikada nije pobijeđen, nisam sigurna ni da li je to bio cilj ili se drugačije nije moglo nego pobjedu označiti kao pobjedu nad fašizmom, obzirom na broj žrtava, načine na koji su stradale i ogromna razaranja.

Antifašizam je doista na dobrom putu da postane najgori proizvod fašizma ukoliko se ne suprotstavi neoliberalnom sistemu kao uzroku i nastavi se samo konformistički određivati prema posljedicama.

Impuls 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU