Tokom moje prve godine boravka u ovoj zemlji iznenadilo me je koliko se političke energije u RS troši na brigu o zamišljenim prijetnjama njenom daljem postojanju. U političkim govorima nedovoljno se govori o stvarnim problemima sa kojima se obični ljudi u Republici Srpskoj, i cijeloj BiH, suočavaju, u okruženju narušene ekonomije, visoke stope nezaposlenosti i nekontrolisane korupcije.

edward ferguson 15 718x446

 

Piše: Edward Ferguson

Umjesto toga, stvara se slika Republike Srpske okružene neprijateljima, domaćim ili stranim. Ovo je politika nesigurnosti, a ne nade. Ali, ova nesigurnost je u najmanju ruku pretjerana i, po mom mišljenju, nepotrebna.

Realnost je da ne postoji prijetnja postojanju Republike Srpske. Da, postoje povremeni pozivi na ukidanje od strane Bošnjaka, Hrvata ili drugih. Ali, ovi pozivi su jednako neprihvatljivi kao i pokušaji Srba da naruše državne pravosudne institucije ili da promoviraju odcjepljenje. U skladu sa Dejtonom, BiH je zemlja sastavljena od dva entiteta i, uz Ujedinjeno Kraljevstvo i naše partnere kao garante Mirovnog sporazuma, tako će i ostati.

U redu, tačno je da smo u prošlosti svjedočili prenošenju nekih nadležnosti sa entiteta na državu, uz podršku međunarodne zajednice. Postojali su, i sada postoje, dobri razlozi za to i zato su ove promjene u to vrijeme dobile podršku Parlamentarne skupštine BiH i predstavnika srpskog naroda. Objektivno, još uvijek postoje snažni argumenti za dodatnu centralizaciju u određenim područjima. Ako bi se to uradilo kako treba, pojačala bi se koherentnost, povećali standardi i poboljšala efikasnost. To bi smanjilo fokus na etničku pripadnost i okrenulo ga prema efikasnom pružanju usluga.

Ali –ovo je važano – mi smo, zajedno sa našim EU i američkim partnerima, vrlo jasno rekli da nećemo nametati centralizaciju. Spremni smo da radimo sa postojećim sistemom, a ne onakvim kakvim bi mi možda željeli da bude.

Ako mi ne vjerujete, pogledajte ono šta smo do sada uradili. Putem britansko-njemačke inicijative, sada strategije EU, bili smo vrlo dosljedni i jasni da relevantni nivoi vlasti trebaju implementirati reforme u skladu sa njihovim nadležnostima. A najveći dio posla leži na entitetima, ne na državi. Bio sam prisutan kad su britanski i njemački ministri vanjskih poslova ovo vrlo jasno obećali vodećim političarima na svim stranama. I tu je, ponavlja se iznova u Zajedničkoj izjavi koju su potpisale sve političke vođe i usvojila Parlamentarna skupština.

Ovo je vrlo jasno i u samoj reformskoj agendi koju je RS Vlada konačno dogovorila 24. jula. Državna i Vlada FBiH su bile spremne i čekale od juna, a Vlada FBIH je brzo reagovala uspješno usvajajuću dugo očekivani novi zakon o radu. Nadamo se i očekujemo da će isto vrlo brzo uraditi i Vlada RS, čime će se otvoriti vrata finansijskoj podršci EU i MMF-a Bosni i Hercegovini u vrijednosti od preko milijardu eura.

Sjajno je da sada na stolu imamo ambicioznu i pozitivnu reformsku agendu. Ove reforme neće biti ni lake ni bezbolne, ali su očajnički potrebne kako bi se ekonomija stabilizirala, otvorila nova radna mjesta, posebno za mlade ljude, i kako bi se ojačao pravosudni sistem.

Implementacija reformi će tražiti liderstvo, hrabrost i fokus. To je dobro, jer će, nadamo se, biti manje vremena i energije za politička rivalstva koja su zadržavala ovu zemlju dok su njeni susjedi napredovali na putu ka EU i NATO.

Reformska agenda otvara mogućnost za novu, konstruktivniju politiku u BiH, sa jačim akcentom na saradnji. Za uspješnu implementaciju svi moraju shvatiti da sigurna, prosperitetna i evropska budućnost za građane RS leži samo u sklopu sigurne, prosperitetne i evropske BiH. Jednako, jedini način da BiH bude uspješna je da svi njeni građani rade zajedno, za dobrobit svih – bez obzira da li žive u Federaciji ili RS.

Da budemo jasni – prihvatanje entitetske strukture u BiH ne znači da se ništa neće mijenjati. Troškovi se moraju smanjiti jer je javni sektor preskup. A ako će se BiH pridružiti EU, što se svi nadamo da hoće, onda je promjena neizbježna. U jednom trenutku to će značiti i promjenu ustava, baš kao što je to bio slučaj sa drugim novim EU članicama poput Hrvatske. 

Plan nije bio da Dejton bude zapisan u kamenu, ali poenta je da se ove promjene mogu napraviti samo ustavnim putem. To znači da RS nema samo pravo glasa nego i pravo veta, iako se nadam da će se to pravo rijeđe i odgovornije koristiti u budućnosti. Drugim riječima, RS će opstati sve dok ona sama ne odluči da izglasa svoj kraj. Ja prvi ne vidim da će se to u doglednoj budućnosti desiti, pa možda bi svi mogli sebi priuštiti da se malo opuste.

Predsjednik RS, gospodin Dodik, je nedavno rekao da međunarodna zajednica treba prihvatiti stvarnost, da trebamo prestati negirati Republiku Srpsku, i da za uzvrat, RS neće negirati BiH. U redu. Mi prihvatamo stvarnost. Mi podržavamo pravo RS da postoji, kao što smo i ranije rekli mnogo puta. Šta više, želimo da bude uspješna i da se razvija, zajedno sa ostatkom BiH, i mi smo joj spremni pomoći u tome. Tako da se iskreno nadam da će RS sada odustati od ovog nepotrebnog i neustavnog referenduma. I da ćemo krenuti dalje i konstruktivno raditi zajedno na reformama, uključujući i one u sektoru pravosuđa, za koje se svi slažemo da su hitno potrebne.

*Tekst je objavljen na stranici ambasade Velike Britanije u Sarajevu

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU