Iako je mjanmarski režim oslabljen, još uvijek se osjeti snažna prisutnost vojske u političkom životu zemlje. Aung San Suu Kyi, glavno lice nekadašnje opozicijske, a sada vladajuće stranke, odigrala je važnu ulogu u procesu promjene, što joj je priskrbilo brojne nagrade i svjetsko priznanje. U novoj vlasti ima popriličan utjecaj no upitno je koliko se zaista može i želi zalagati za dugotrajan mir i uspostavu demokracije

9Suu kyi khawmu constituency

Christine Chaumeau

Od svojeg ulaska u Parlament u ožujku 2016. godine, 390 zastupnika Nacionalne lige za demokraciju (NLD, stranke kojom predsjeda Aung San Suu Kyi) smješteno je u monotonim građevinama koje su bile sjedište vojske u Naypyidawu, mjanmarskoj prijestolnici. Na parlamentarnim izborima održanim 8. studenog 2015. godine, njihova stranka je dobila 75 posto zastupničkih mjesta. Svakoga dana kad se održava zasjedanje parlamenta, oblače svoje uniforme: zastupnici etničkih manjina oblače kostime svojih regija, dok pripadnici etnički dominantne skupine, Bamari, nose khaung paung, tradicionalni turban. Kad su konačno spremni, na njih čekaju autobusi i motocikli. Činovnici iz ministarstva unutarnjih poslova provjeravaju jesu li se svi ukrcali na minibus prije nego što ih otprate do parlamenta.

Vojne barikade postavljene na početku prometnih pravaca koji vode do Zastupničkog doma zatvaraju se nakon što prođu vozila sa zastupnicima. Mora se zajamčiti sigurnost novih zastupnika, mišljenje je vojnika na dužnosti. No kakva se to prijetnja nadvila nad trijumfalno izabrane zastupnike? “Vojska!”, odgovara zastupnik Win Htein, pristaša Suu Kyi, svjestan paradoksa na koji upućuje njegov odgovor: “U svakom bismo trenutku mogli biti bačeni u zatvor”, ruga se. “Ta nam je ideja pala na um prvih dana vožnje ovim busevima.”

Ta svakodnevna slika dobro ilustrira ono što se trenutno događa u Mjanmaru (Burmi). Slika je to demokracije u nastanku oblikovane od strane vojne hunte koja je od 1962. godine, u različitim oblicima i pod izvještačenim akronimima, upravljala tom zemljom. Radi se više o evoluciji nego o revoluciji, podvlači novinar Myint Zaw: “Vojska je preuzela inicijativu u promjeni koja se odvija u zemlji. Njih se naprosto ne može zaobići”. Više sigurno ne vlada diktatura, ali prva civilna vlada se ipak morala zadovoljiti Ustavom koji je 2008. napisala, i to za svoje potrebe, baš vojska.

Svejedno, Mjanmarci računaju na Suu Kyi, obožavanu protivnicu režima. Njezini se portreti prodaju na trotoarima kraj portreta njenog oca, generala Aunga Sana, heroja borbe za nezavisnost na kojeg je izvršen atentat kad su joj bile dvije godine, kao i kraj onih trenutnog predsjednika Htina Kyawa. Na svima se njima ponavljaju iste fraze: “Aung Suu Kyi je naša majka”; “Dajem joj svoje povjerenje”; “Ona se bori za našu zemlju” itd. Sada se mora pokazati dorasla takvim očekivanjima.

Svoj prvi politički udar je izvela u travnju 2016. godine, nakon preuzimanja funkcija civilne vlade. Članak 59. Ustava – skrojen upravo s tim ciljem – branio joj je da stupi na predsjednički položaj jer joj dva sina imaju britansko državljanstvo. Nije se osvrtala na to: oslanjajući se na svoju većinu u parlamentu i unatoč protivljenju svih izabranih vojnih predstavnika, imenovana je za državnu savjetnicu – što je pozicija koja je stvorena specijalno za nju kako bi mogla upravljati vladom diskretnog i pomirljivog Htina Kyawa, njezina veoma bliskog prijatelja. Pored toga, dodijelila si je poziciju ministrice vanjskih poslova.

Među njezinim saveznicima takva koncentracija ovlasti nikome nije mila. “Sve probleme ne može riješiti samo jedan mozak”, upozorava Lut Latt Soe, voditeljica novina The People’s Age te kćerka jednog od osnivača NLD-a. O svemu se odlučuje “odozgo”, potvrdilo nam je više zastupnika. Neki iznose optužbe za izgradnju “kulta ličnosti” žene o kojoj kruže glasine da nije “baš pomirljiva”, da je osorna i “slabo sluša”. Ta tvrdoća karaktera pomalo zasjenjuje predodžbu, dugo vremena prisutnu na Zapadu, o njoj kao “azijskom Nelsonu Mandeli” i kao braniteljici ljudskih prava.

Ako se neki zastupnici NLD-a žale jer smatraju da je njihova uloga smanjena na ulogu “registracijskog ureda”, zastupnik Win Htein ustraje u disciplini koju nameće ostalim zastupnicima: “Poslušnost je apsolutno nužna. To je za dobro demokratske izgradnje i nacionalnog pomirenja. Situacija je i dalje veoma nesigurna. Na nama je da gradimo koheziju nasuprot vojsci.”

U ovom trenu, Suu Kyi nastavlja pregovarati s Tatmadawom (vojskom), što je ključno za daljnje napredovanje rada na kritičnom pitanju mira sa svim naoružanim etničkim pokretima. No kako sklopiti mir, kad zemlja od stjecanja nezavisnosti 1948. godine, nije poznavala ništa drugo osim rata?1 Od 31. kolovoza do 4. rujna 2016., na inicijativu Suu Kyi održana je konferencija nazvana “Panglong 21. stoljeća” – ime je direktna referenca na konferenciju koju je njen otac organizirao 1947. godine i na kojoj su ocrtani obrisi Unije Burme. Jer “bez mira, ne možemo odgovoriti na potrebe građana”, kazala je na otvaranju rasprave.

Što je jamac mira?

U Palači kongresa u Naypyidawu, predstavnici vojske, vlade i etničkih skupina su se smjenjivali na govornici, a svatko od njih je otkrio svoje viđenje federalnog Mjanmara. Taj prvi susret je, međutim, ipak više ličio dijalogu između gluhih, nego otvaranju pregovora kako bi se odredila zajednička budućnost. Izaslanici moćnog oružanog pokreta naroda Wa, prisutni u svojstvu “promatrača” a ne kao “sudionici s punim pravima”, povukli su se s konferencije.2 Tri druge naoružane skupine su bile odsutne3jer su se odbile odreći oružane borbe, što su zahtijevali generali kao preduvjet za sudjelovanje u diskusiji – nerealističan zahtjev, utoliko što je nepovjerenje prema vojsci još uvijek značajno. “Pitanje priznavanja je fundamentalno”, drži direktor Instituta za strategiju i politiku u Mjanmaru Min Zin.4 Tako su tijekom konferencije članovi etničkih oružanih skupina sumnjičavo ukazali na činjenicu da njihove oznake nisu istaknute kao one njihovih pandana iz Tatmadawa koji su sudjelovali na zasjedanju u punoj uniformi.

Nema sumnje da se uspostava federalizma, ideja kojoj se vojska nekada žestoko odupirala, sada nametnula kao jamstvo kohezije zemlje. Ali svatko tumači taj termin na svoj način. “Postoji rizik da će pred našim očima nastati federacija država iscrtanih na temelju etničkog kriterija”, pojašnjava Carine Jaquet, stručnjakinja za Mjanmar. “Dakle, reprodukcija onoga što je bamarska većina desetljećima nametala manjinama.” Neki predlažu da se ponovno iscrta karta zemlje i da se stvori bamarska država sastavljena od regija u kojima živi bamarska većina. Bio bi to navodno način da se zajamči najpravednija moguća raspodjela resursa između svih etničkih sastavnica u zemlji.

Svakih šest mjeseci izaslanici se ponovno nalaze. Međutim, prema novinaru Bertilu Lintneru, taj proces više liči na “operu u kojoj se svatko postavlja kao diva i u kojoj nitko ne želi pjevati u koru”.5 “U prošlosti”, opaža Min Zin, “na vojnu huntu smo gledali kao na zajedničkog neprijatelja. Danas, Tatmadaw surađuje s vladom u mirovnom procesu”.6 I samu Suu Kyi se optužuje da je slaba pred vojskom koju je zasnovao njen otac. Tako je u studenom 2015. godine pozvala na prekid borbi kad su četiri vojske Sjevernog saveza napale policijske stanice u državi Shan, ali je ostala nijema kad su se odvijale ofenzive Tatmadawa. “Vojska narušava dinamiku odnosa u taboru bivših demokratskih snaga”, dodaje Carine Jaquet. Nekada su mogli zanemarivati etničke razlike u korist zajedničke vizije budućnosti”. Sada je s time završeno.

NLD ima uzak manevarski prostor. Civilna vlada ne upravlja ni oružanim snagama, ni javnim službama u potpunosti. Ključna ministarstva, poput obrane, pograničnih pitanja i unutarnjih poslova su izvan njihovih ruku: rezervirana su za vojna lica. Kako vlada može provoditi svoju politiku, ako joj njeni vlastiti funkcioneri nisu odani?

Nekoliko mjeseci nakon preuzimanja funkcije, ministri iz NLD-a se još uvijek muče s nametanjem svojih pogleda. Tako se u ministarstvu informiranja Pe Myint čini kao uljez. Stvara se dojam da nešto nije u redu, da je izgubljen u vlastitom ogromnom uredu. Njegovim portfeljom ustvari upravljaju činovnici koji pak još uvijek zapravo rade za njegovog prethodnika. Uostalom, šef administracije ministarstva, na istom položaju već petnaest godina, uvjeren je da se nikakva fundamentalna promjena neće dogoditi s ovakvom vladom. “Bivši vođe bjelodano daju naredbe, iz stare navike, zbog svojeg vojnog duha”, žali se. Ali nas pokušava razuvjeriti: “Mi, činovnici, glasali smo za NLD”.

S ukidanjem američkih ekonomskih sankcija, najavljenim u rujnu 2016. godine tijekom službenog posjeta Suu Kyi Washingtonu, a na snazi od listopada, vlada je izgubila sredstvo pritiska na generale. Sto četiri osobe imale su zabranu dobivanja vize i trgovanja, a zabrana se odnosila i na poduzeća koja drže vojna lica i njihovi partneri, oni koje Mjanmarci zovu ortacima.7 Voditelj informacijskog servisa The Irrawaddy, Aung Zaw, obrušio se na američku odluku koju je ocijenio preuranjenom: “Od sada će sve biti njihovo.”

Godinama je vojska osiguravala bogaćenje visokih časnika razvijanjem konzorcija koji su imali prste u svim sektorima ekonomije. Prava država unutar države.8 Projekti crpljenja plina, dragog kamenja i drugih prirodnih resursa iz područja u kojima su živjele etničke manjine, bili su vrlo unosni. U državi Kačina, primjerice, nefrit je donosio 31 milijardu dolara prihoda prema podacima organizacije Global Witness. Jedan dio rudnika nefrita je bio pod kontrolom najviše pozicioniranih pripadnika hunte i generala Thana Shwea, a prodaja kamenja je služila i za financiranje kačinske vojske koja se borila protiv Tatmadawa u obrani suverenosti svog naroda i njegovih resursa. Vlada Suu Kyi želi sagledati iz drugog kuta novonametnute dozvole za crpljenje ruda u toj državi. “Način je to da se osigura najveća moguća transparentnost”, komentar je Carine Jaquet. “To bi moglo otvoriti prostor za zdravu raspravu”. No nakon ukidanja sankcija, poduzeća povezana s vojskom moći će uspostaviti veze sa zapadnim investitorima. Veoma je to dobra vijest za sve dioničare – ujedno pripadnike vojnih institucija.

Promijenjeni prioriteti

Min Zin u prvi plan stavlja problem neravnomjerne raspodjele bogatstva: “Ako neprestano pričamo o miru, a da ne obraćamo pozornost na siromaštvo, problemi će samo bujati. Jaz između bogatih i siromašnih je zastrašujuć”.9 Samo trećina stanovništva ima pristup električnoj energiji. U četvrti Hlaing Thar Yar, na zapadu Ranguna, bivše prijestolnice, želje se zapravo mogu svesti na: “Hranu, odjeću i krov”. Izraz se provlači kroz razgovore ljudi izmještenih iz delte Irrawaddyja čija je naselja 2008. godine uništio ciklon Nargis koji je uzrokovao smrt 130.000 ljudi. Naselili su se na prazna zemljišta u predgrađu metropole. Ulice su ispunjene malim skupinama ljudi od zore: mladi muškarci i žene čučeći čekaju da ih pokupi kamion koji će ih odvesti u njihovu tvornicu gdje će odraditi dvanaest sati dugu smjenu. U kolibama se najstariji među njima bave djecom koja jure po okolnim jarcima.

“Ta nova vlada bi morala naložiti povećanje plaća”, mišljenje je radnika Thana Eia. “Sada će nas morati saslušati. Saznali smo da naši domovi neće biti uklonjeni”, želio bi vjerovati Tin Myint koji se u tu četvrt doselio 2010. godine. “Pao nam je kamen sa srca. Prije toga smo neprestano živjeli u strahu”. Njegov susjed, Aung Zaw, također očekuje puno toga od nove vlade koja “ima malo više manevarskog prostora. Nepravda će stati”. “Ne znam puno o politici”, u svoje ime govori Tun Wai, stanovnik četvrti. “Meni je samo važno da se smanji korupcija”.

Mi Chai i njezin muž, Maung Gyi, brane prava onih koji nemaju glas. Bore se za pravednije društvo, što je logičan nastavak njihovog nekadašnjeg angažmana protiv hunte. Gorko se osmjehuju dok slušaju Suu Kyi koja prekorava bivše drugove i govori im da “prestanu ‘sjeći drva'”, odnosno da se povinuju trenutnoj politici i da se više ne bore kao nekada. Te riječi nisu naišle na dobar prijem. “Kako da se prestanemo boriti, kad nam ostaje toliko toga za učiniti? Još uvijek nismo demokracija. Pravo glasa nije dovoljno”, drži Maung Gyi.

Sedamdeset posto od 51 milijuna Mjanmaraca živi od poljoprivrede. No oduzimanja zemlje zbog razvojnih projekata povećale su broj seljaka bez osnovnih resursa. Prema Seinu Winu, zastupniku NLD-a koji je o tim događanjima napravio izvještaj koji je citirala i agencija Reuters, oduzeto je između jedan i dva milijuna hektara obradive zemlje. Lihvarenje nad zemljom se povećalo u 2000-im godina. Nova vlada je obećala da će bivšim vlasnicima vratiti njihovu zemlju u roku od godinu dana, točnije rečeno do travnja 2017. godine. No nitko se u to ne bi kladio…

“Moramo ponuditi posao, a istovremeno i obrazovati svoju radnu snagu”, kaže Ko Ko Gyi, jedan od voditelja Generacije ’88., pokreta mladih za demokraciju. “Bojim se da strana poduzeća i nevladine organizacije koje dolaze ovdje, privučeni recentnim razvojem događaja u našoj zemlji, neće monopolizirati ljudske resurse na štetu lokalnih investitora i projekata.”

Nitko ne zna na što će Mjanmar ličiti 2020. godine, na kraju mandata predsjednika Htina Kyawa i njegove državne savjetnice. “Dokle god se ne naprave izmjene Ustava iz 2008. godine, ne možemo pričati o istinskoj demokraciji”, upozorava novinar Myint Zaw. Čini se kao da taj cilj, koji se nekada predstavljao kao prioritet NLD-a, pada u drugi plan. Aktivisti iz društvenih pokreta i intelektualci se pribojavaju da bi mogao biti sklopljen pakt između elita – stranke Suu Kyi i baštinika hunte, na štetu siromašnog i slabo obrazovanog stanovništva. Zar NLD samo nudi razočaranje za razočaranjem? Izbori za ispražnjena mjesta u parlamentu su predviđeni za 1. travnja 2017. godine. Bit će to prvi test za NLD.

Zastupnik i pisac, izabran iz redova NLD-a u regionalni parlament u Rangunu, Thein Lwin, smatra da treba analizirati noviju povijest kako bi se našlo put ka napretku: “Diktatura pod kojom smo bili potlačeni desetljećima nema veze sa stranom intervencijom. Ona je simptom bolesti našeg društva. Moramo shvatiti što se krije iza nje. Takav postupak je neizbježan kako bismo našu zemlju okrenuli u smjeru demokracije. Bit će potrebno puno vremena za to.”

“Strah, tjeskoba i nasilje su ukorijenjeni u našem društvu”, dodaje spisateljica i voditeljica Pen Cluba, Ma Thida. U njezinim očima nasilje koje je počinjeno od 2012. godine nad muslimanskom manjinom, naročito narodom Rohinja,10 ima korijene u prošlosti: “Ugnjetavamo one najslabije iz straha od onih najsnažnijih. Bijes koji se nekada moglo izraziti samo strahom, sada se ispoljava bez suzdržavanja. Pogonjen je glasinama koje se šire po društvenim mrežama”. Suu Kyi se pokazivala veoma bojažljivom u svom odnosu prema rastućoj religijskoj netoleranciji. Mada su podignute optužnice protiv vojske za etničko čišćenje u Arakanu, Suu Kyi nailazi na učestale kritike “međunarodne zajednice” zbog sudbine naroda Rohinja.

Državna savjetnica će navršiti 72 godine u lipnju 2017. godine. Iscrpljena posjetom Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu u rujnu 2016. godine, morala je privremeno odgoditi sve svoje aktivnosti nekoliko dana nakon povratka u Mjanmar. Što će se dogoditi nakon njenog odlaska s političke scene? NLD-u su naročito predbacivali što je odbacio kandidate za izbore 2015. iz redova Generacije ’88. “Mogli su zasjeniti Aung San Suu Kyi”, priznaje Win Htein. “Nema šanse da ćemo prihvatiti ličnosti koje bi mogle stvoriti stranku unutar stranke.” Priznaje da Suu Kyi baš i riješila sve probleme: “Pa što sad? NLD je izgrađen zbog nje i oko nje. Možda i jesmo kult ličnosti, ali to je naš način funkcioniranja. Kad ona nestane, morat će se stvoriti neka nova stranka.”

“Mučimo se s osmišljavanjem zajedničkog sna”, zamjećuje Ma Thida, pozivajući se na Michelangela koji je navodno nazirao nadolazeće djelo u kamenu koji se spremao klesati. U Naypyidawu, dva koraka dalje od “kasarne” u kojoj žive zastupnici, jedan stanovnik koji je po prvi put glasao u studenom 2015. pokušava sam sebe uvjeriti: “Sada barem smijemo kritizirati.”

S francuskog prevela: Marija Ćaćić

*Tekst je objavljen u 50. broju hrvatskog izdanja LMD-a.

Le Monde diplomatique


1 Vidi Renaud Egreteau, “La Birmanie en liberté surveillée”, Le Monde diplomatique,prosinac 2015. godine.
2 Upravlja velikim teritorijem u državi Shan te je poznata po svojim bliskim odnosima s Kinom. Usp. “Panglong fractures with UWSA delegation’s indignant exit”, Myanmar Times, Rangoun, 2. rujna 2016. godine.
3 Vojska oslobođenja Taanga, vojska Arakana i vojska nacionalnog demokratskog saveza Mjanmara.
4 Nyan Hlaing Lynn, “Min Zin: ‘It is essential that the democratic transition not be derailed'”, Frontier, Rangun, 23. rujna 2016. godine.
5 Bertil Lintner, “Burma’s misguided peace process needs a fresh start”, The Irrawaddy, 11. listopada 2016. godine.
6 “Min Zin: ‘It is essential that the democratic transition not be derailed'”, op. cit.
7 Embargo na oružje koji je proglašen 1993. godine proširen je 1997. na sve investicije.
8 Vidi André i Louis Boucaud, “Valse-hésitation des dirigeants birmans”, Le Monde diplomatique, studeni 2014. godine.
9 “Min Zin: ‘It is essential that the democratic transition not be derailed'”, op. cit.
10 Suu Kyi je imenovala Kofija Annana na čelo komisije za pomirenje kako bi se smanjile tenzije u državi Arakan. Vidi Warda Mohamed, “Des apatrides nommés Rohingyas”, studeni 2014. godine, monde-diplomatique.fr

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU