8reklama majmun

Pitanje koje bi trebalo postaviti koncernu H&M, a koje izgleda malo koga zanima, jest njihova uloga u lancu kapitalističkog izrabljivanja

Marijan Oršolić

Proteklih dana je jedna reklama švedskog modnog koncerna H&M izazvala osude širom svijeta, nasilne nemire i zatvaranje H&M trgovina u Južnoafričkoj republici, prekid suradnje poznatih ličnosti iz svijeta sporta i glazbe s H&M-om, i proglašena najkontroverznijom slikom tekuće godine 2018. Što je to toliko kontroverzno u toj reklami, da je izazvalo toliku galamu i histeriju? Na slici je prikazan lijep dječačić obučen u zeleni pulover na kojem piše „Coolest Monkey in the Jungle“ („najkul majmun u džungli“), šaljiv natpis koji je trebao motivirati klince da kupuju prikazani pulover i da se frajerišu u razredu i krugu vršnjaka. Povod lavini osuda ove reklame je, međutim, činjenica da u toj reklami pulover s tim natpisom nosi dječak crne boje kože. To je, kažu dežurni online suci, porotnici i krvnici, nedvosmislena rasistička poruka. Svoj inovativan doprinos histeriji dali su i srbijanski tabloidi s dodatnim iskrivljavanjima čitave priče: tako je Kurir čitavu priču popratio naslovom „Švedska firma proglasila crnog dečaka majmunom“, a Blic naslovom „Kompanija H&M se izvinila za reklamu s crnim dečkom i natpisom MAJMUN“. U Južnoafričkoj republici su pripadnici „Boraca za ekonomsku slobodu“ pod vodstvom Juliusa Maleme demolirali nekoliko trgovina H&M-a, rušeći police i uništavajući odjeću. Jedan od vođa pokreta Julius Malema je izjavio kako su trgovine H&M opravdano napadnute jer su „oni nazvali našu djecu babunima“ (sic).

Uzalud se povodom svega oglasila i majka dječaka koji radi kao model za H&M, Šveđanka kenijskog podrijetla Terry Mango, čudeći se čemu tolika buka oko toga i ističući kako taj pulover za nju nije izraz rasizma. Terry ističe kako se u prošlosti i ona nerijetko suočavala s rasizmom, ali kako u ovom slučaju o tome nema ni govora. Epilog: majka je online napadnuta, vrijeđana, prozvana sramotom za sve crnce, maltene i rasistom, ili u najboljem slučaju lošom majkom koja je prodala sina za novac. Zbog pritisaka i uznemiravanja obitelj Mango iz Stockholma je bila prisiljena odseliti na novu adresu. Petogodišnji dječak iz reklame po riječima majke živi u blaženom neznanju o svemu što se dešavalo. Ne zna šta je rasizam, nije ga doživio, niti je reklama za pulover uvrijedila njega ni njegove roditelje. To naravno nije spriječilo online prijatelje i savjetnike koji se trude uvjeriti dijete kako je žrtva rasizma. Tako je izvjesna Paula L. White, po zanimanju dječji advokat, poručila kako H&M reklama „pojačava destruktivne stereotipe, psihički je štetna, izaziva bol i sram crne djece“, i savjetovala majke crne djece da još od malena svojoj djeci pričaju o mukama njihove rase u ropstvu, ali i da im govore kako „trebaju biti ponosni jer je prvi ljudski fosil pronađen u Africi“. Nije li Nelson Mandela, veliki borac protiv rasizma i apartheida, često upozoravao kako rasizam nije urođen, nego se razvija utjecajem odraslih na djecu?

Rasizam doista postoji i rasizam treba nedvosmisleno osuditi. Rasne predrasude prema ljudima crne boje kože ukorijenjene su u narodnim pričama, vicevima, popularnoj kulturi, ne samo kod naroda koji su u prošlosti prakticirali robovlasništvo, nego i kod drugih naroda Sjeverne hemisfere. Tužna je i duga povijest i praksa dehumanizacije crnaca usporedbom s majmunima, tužna i duga povijest čitavih državnih sistema građenih na teoriji prevlasti bijelaca nad crncima (od južnoafričkog Apartheida do američkog Juga). Za opravdavanje kolonijalizacije, ropstva i ubijanja crnaca u prošlosti je čak korištena i znanost frenologija, koja se bavi proučavanjem građe ljudske lubanje i mozga. Frenologija je sve do 20. st. zloupotrebljavana kako bi ilustrirala pripadnost majmuna i crnaca istom stupnju razvoja. Na filmskom platnu na tu je teoriju podsjetio sjajni redatelj Tarantino u filmu „Odbjegli Django“ (Tarantinovi filmovi su, uzgred budi rečeno, prepuni moćnih likova crnaca koji dobivaju vrhunske monologe i imaju sjajno razrađenu karakterizaciju, od Jackie Brown, preko Julesa Winnfielda u „Paklenom šundu“, do odbjeglog Djanga i majora Warrena u „Mrskoj osmorki“; Tarantino je više od svih drugih američkih redatelja napravio za emancipaciju likova crne boje kože na filmskom platnu): u jednoj sceni pri kraju filma južnjački robovlasnik Calvin Candie (L. Di Caprio) pokušava pomoću lubanje svog bivšeg roba znanstveno objasniti zašto su crnci po prirodi inferiorniji bijelcima. Kao predložak za lik Candieja poslužila je stvarna povijesna ličnost, Charles Caldwell, liječnik i robovlasnik iz Kentuckyja koji je pseudofrenološke teze o inferiornosti crnaca preuzeo od francuskog frenologa Pierre Marie Dumoutiera.

No, znači li to sad da baš svako pojavljivanje osobe crne boje kože i majmuna, bilo u istom tekstu, reklami, natpisu, automatski mora biti rasizam? Da, znači, ako pitate rasiste, one svjesne koji pronalaze perverzni užitak u povezivanju tog dvoga, ali izgleda i one nesvjesne koji posvuda traže skrivene rasističke poruke. Rasizam posvuda uspješno vide oni čiji su misaoni obrasci određeni koordinatama rasnih i drugih predrasuda. Samo oni kojima slike majmuna i crnca automatski bude konotacije na rasizam automatski vide isključivo rasizam u H&M reklami.

I onda reakcije te moralne policije kad ulove i virtualno linčuju „rasista“ dovedu do nasilnih reakcija poput one u JAR i uništavanja privatnih života tobožnjih žrtava rasizma koje oni tobože „brane“. A na meti te virtualne moralne policije začas se može naći svatko. Jednom se u Njemačkoj digla buka oko plakata neke pekare na kojem crni dječačić stoji pored stola s pecivima i natpisa Schoko-Schnitte. Zagrmili su i zagalamili borci za prava djece i borci protiv rasizma govoreći o aluzijama na nazivanje crnaca „čokoladnima“ i iskorištavanje djece, da bi se ubrzo javila vlasnica pekare, crnkinja, otkrivši kako je dječačić na plakatu njen sin. „Velika sramota Crvenog krsta: Objavili rasistički poster na kome su crna deca prikazana kao divljaci“, naslov je članka Kurira iz 2016, u kojem se govori o posteru koji uči djecu pravilima lijepo ponašanja na bazenu. Poster se našao na udaru kritika jer navodno crnu djecu prikazuje isključivo kao divljake („not cool“), a bijelu kao uzornu („cool“). Na primjedbe kako je i nekoliko bijele djece na plakatu prikazano kao „not cool“, odgovor je glasio da su to zacijelo latino i azijatska djeca. Crveni se križ morao javno ispričati i ukloniti plakat. To nekima, međutim, nije bilo dovoljno: udruženje „Black Kids Swim“ je tvrdilo kako ovakve slike „obeshrabruju mlade Afroamerikance da plivaju na javnim bazenima“ i prijetilo tužbom. Pogledajte sporni plakat i recite, što to ima u glavi onaj tko prišiva nacionalnosti djeci na bazenu na običnom crtežu? 2014. je španjolska modna kompanija Zara morala povući dječji prsluk sa žutom zvijezdom poslije kritika da podsjeća na zvijezdu koju su Židovi morali nositi za vrijeme nacizma.

Osuda javnosti protiv reklame H&M-a zasniva se isključivo na prethodnom asocijativnom povezivanju pojmova „crnac“ i „majmun“. Potpuno je zanemaren i kontekst i profil koncerna koji je lansirao reklamu. H&M ili Hennes & Mauritz je inače jedan od najvećih švedskih izvoznih brendova, koncern s 4.400 filijala na svijetu i 150.000 radnika u 60 zemalja, vrijedan oko 10 mlrd. eura. Zašto bi jedan takav koncern odjednom slao rasističke poruke? Zašto bi dodatno narušavali svoj ugled i ostajali bez bijesnih i uvrijeđenih mušterija, baš sad kad su u krizi, kad je vrijednost dionica tvrtke pala za 35% od siječnja 2017? Zašto bi to činili u jednoj od najliberalnijih zemalja svijeta? Vjerujete li zaista da je H&M htio poslati poruku svijetu kako su crnci majmuni? Prije da se sve ovo izgleda dogodilo upravo zbog toga što H&M-ovo osoblje nije rasističko i stoga nisu ni primijetili išta sporno u reklamiranom puloveru. Nekoliko komentatora je ukazalo na činjenicu kako u H&M-ovom odboru nema osoba crne boje kože: zašto bi to moralo biti nešto čudno u jednoj Švedskoj, u kojoj su velika većina stanovništva bijelci? To bi bilo isto kao kad bi netko BiH optužio za rasizam i diskriminaciju crnaca jer u strukturama bh. vlasti nema osoba crne boje kože.

Pitanje koje bi, međutim, trebalo postaviti koncernu H&M, a koje izgleda malo koga zanima, jest njihova uloga u lancu kapitalističkog izrabljivanja. U podružnicama i partnerskim firmama H&M-a u Indiji, Kambodži, Bangladešu žene su brutalno izrabljene, zarađuju 58 eura za 70 sati rada tjedno bez plaćenih, a redovnih prekovremenih sati. Trudnice se smjesta otpuštaju, a radnici nemaju pravo na bolovanje ni na pauzu za wc. No, to danas nije toliko bitna tema za one koji, pomireni s nepobjedivošću i neupitnošću kapitalizma, radije vrijeme provode loveći vještice i rasiste tamo gdje ih i nema. Antirasizam usko usredotočen na rasizam po boji kože kakav se trenutno provodi ne identificira a kamoli rješava mnoge stvarne probleme ljudi suočenima s raznim oblicima diskriminacije, kulturnog i klasnog rasizma. Inflacija ovakvog antirasizma zapravo sužava pojam rasizma na biološki rasizam i istodobno često zamagljuje vlastiti rasizam online-komentatora iz zapadnog svijeta prema doseljenicima i različitim društvenim klasama. Unatoč svom „humanističkom“ htijenju, ovako prakticiran lov na rasizam u konačnici zapravo ima isti učinak kao i sam rasizam: učinak, naime, da se jedno crno dijete dovodi u vezu s majmunom, iako ni ono ni njeni roditelji toga nisu svjesni. Što se više prakticira ovakav antirasizam, to stvarni problemi više ostaju po strani, to se više zamagljujuju činjenični uzroci rasizma, to se više naglasak stavlja tamo gdje je rasno pitanje od mnogo manjeg značaja.

Autor: Marijan Oršolić, Prometej.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU