Facebook superman AFP Daniel Leal Olivas e1515765069797

Foto: AFP / Daniel Leal Olivas

Nakon što se nova Facebookova politika nekoliko mjeseci testirala na posebno izabranim zemljama, uskoro će 2 milijarde korisnika prisilno biti prebačeni na novi model. Po tomu, besplatne objave stranica koje pratite prikazivat će vam se u posebnom “Explore Feedu”, dok ćete u “News Feedu” vidjeti samo objave svojih prijatelja, plaćene oglase, i Marka Zuckerberga.

Facebook je jedan od onih primjera poslovanja koji ne ostavljaju mnogo prostora za iluzije o cilju kompanije što se krije iza proizvoda, a neovisno o društvenoj ili političkoj važnosti koju je proizvod stekao. Potvrdio je to konačno danas i vlasnik Mark Zuckerberg u svojoj “tvikanoj” objavi s “napucanim” koeficijentom kako bi svi njegovi prisilni Facebook prijatelji bili pravovremeno obaviješteni (“Zuck” je jedina osoba koju nije moguće izbrisati s popisa prijatelja).

Vlasnik Facebooka saopćio je svom virtualnom narodu kako mijenja fokus za 2018. godinu te je novi cilj kompanije da “vrijeme na Facebooku bude vrijeme dobro provedeno”: “Stvorili smo Facebook kako bismo ljudima pomogli da ostanu u kontaktu s onima do kojih im je stalo, te da ih približimo jedne drugima. Zbog toga smo uvijek u središte iskustva Facebooka postavljali obitelj i prijatelje. Istraživanja pokazuju da nas snažni odnosi čine sretnima i pomažu našoj dobrobiti”.

Osobno vs. političko

Naglašavajući u objavi važnost privatnih i neformalnih društvenih odnosa pojedinaca, koji nas “čine sretnima” i “osnažuju naše odnose” te “pozitivno utječu na naše općenito blagostanje” Zuckerberg pokušava prikriti stvarne razloge ovih promjena. Dok izmjene legitimira “znanstvenim istraživanjima” poziva se, u najboljoj tradiciji američkih trgovaca, samo na ona istraživanja koja tvrde kako nam Facebook pomaže da održimo neformalne društvene odnose i osjećamo se bolje, dok ignorira istraživanja koja kažu da nas društvene mreže – posredovane virtualnim svijetom – zapravo otuđuju od prijatelja i ljudi s kojima se želimo privatno družiti, a ponekad čak mogu i pojačati osjećaje anksioznosti ili depresije (ovisno o količini vremena koje provodimo na mrežama).

Dajući prednost psihologiji i emotivnom stanju pojedinca, umjesto globalnoj društvenoj i političkoj funkciji Facebooka, Zuckerberg promišljeno prešućuje stvarne probleme s kojima se ova društvena mreža u posljednje vrijeme susreće, pri čemu je navodna ruska instrumentalizacija Facebooka s ciljem utjecaja na američke izbore svakako jedan od važnijih razloga “reforme”. Istraživanja starija od posljednjih izbora u SAD-u pokazala su da korisnici Facebooka, sa sazrijevanjem ove mreže, sve veću prednost daju političkom sadržaju, umjesto dijeljenju privatnih informacija. Ako se bolje promisli, jasno je da se radi o tome da ma koliko mnogo šerali na Facebooku, kad broj prijatelja pređe više desetaka rijetko tko se osjeća ugodno dijeliti previše informacija o vlastitom životu. Bilo da se radi o strahu od društvenog mišljenja, od odbacivanja, trača ili jednostavno potrebe da se privatni život sačuva od očiju javnosti, osobne objave zamijenjene su političkim i socijalnima. Facebook je u jednom trenutku prerastao naše privatne živote i postao javnim prostorom. Naše privatne stranice, izložene očima stotina “prijatelja” jednostavno nisu mjesto za osobni, već politički i društveni život.

Ovakav razvoj mrežnih zajednica u kombinaciji s drugim faktorom – komercijalizacijom interneta, odnosno sužavanjem internetskih i ljudskih sloboda u virtualnom svijetu, te selidbom oglašivača na internet i društvene mreže, Facebook kao besplatna platforma na kojoj svatko ima pravo reći svoje mišljenje, postaje svojevrsnom agorom – zajedničkim društvenim prostorom u kojem možemo doći do veće količine probranih informacija, a koje već duže vrijeme izostaju iz srednjostrujaških medija.

Opet medijska kriza

Političnost ove platforme sve je brže rasla što su srednjostrujaški mediji brže gubili opću društvenu relevantnost, odnosno što su informacije nužne za donošenje kvalificiranih političkih, ekonomskih i društvenih odluka postajale oskudnije u tradicionalnim medijima, to su se više pojavljivale na društvenim mrežama. U konačnici se proces informiranja obrnuo te su informacije s društvenih mreža počele dopirati do mejnstrima. Moglo bi se generalizirati pa kazati da je depolitizaciju društva pratila politizacija društvenih mreža. U posljednjih je godinu dana to eksplodiralo pa čak i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država koristi društvene mreže (Twitter) kao svoj primarni kanal za odnose s javnošću.

Isto su učinili sve brojniji neprofitni i razni suvremeni mediji, vizualni, glazbeni, filmski, plesni i drugi umjetnici, humanitarne organizacije, znanstvene, javne, državne i druge institucije, privatne korporacije, kompanije, industrije i firme, i svi ostali. Mogućnost besplatnog širenja informacija o svom radu, događajima i drugim stvarima koje kao vrsta smatramo bitnima, u virtualnoj su mrežnoj zajednici kreirale nove publike, pa i politike, povezivali razdvojene narode i tek onda udaljene obitelji i prijatelje. Privatni odnosi na Facebooku izmjestili su se u Facebook “Mesenđere”, a javne objave dobile su funkciju emanacije privatnog mišljenja u javni prostor.

S takvim oblikom politizacije, ova kompanija morala je zaposliti veći broj novih ljudi za održavanje glomazne mreže od preko dvije milijarde korisnika. Moguće je pronaći podatke o broju moderatora koji održavaju ovu mrežu i prijave korisnika. Tako saznajemo da samo u Berlinu i Essenu 1000 ljudi radi isključivo na moderaturi sadržaja, te da po osobi svaki moderator pregleda dnevno oko 130 prijava. A u posljednjih godinu dana, ili manje, vlada pravi hibridni rat ljevice i desnice s prijavom suparničkog sadržaja. Prigovori političara sve su veći, i opresivni aparati navikli su se na Facebook, pa se radi objava na društvenim mrežama sad može završiti i u zatvoru – ultimativni dokaz da Facebook više nije privatni, već javni prostor.

Za brojne medije koji funkcioniraju na suvremenim tehnološkim platformama, ovo će biti nagla smrt čitateljstva. Ne radi toga jer se radi o lošim medijima, ili dosadnim tekstovima, nego jer su mediji u “digitaliziranom” svijetu izrazito diferencirani i umnoženi. Navike čitatelja sve je teže graditi tako da ih se navikava na to da stalno posjećuju mali broj istih medija, umjesto toga, publika sve češće zanimljive medijske informacije prikuplja s društvenih mreža. Testni poligoni pokazali su frapantan pad čitatelja u medijima koji su publiku gradili primarno preko Facebooka, za minimalna uložena sredstva.

Usprkos apelima, upozorenjima, peticijama i molbama korisnika nad kojima je Zuck vršio svoje eksperimente da se “Explore Feed” ne uvodi, kao privatna kompanija, Facebook niti je dužan niti je odgovoran slušati mišljenje korisnika. U konačnici, kao kapitalist, Zuck nije odgovoran prilagođavati svoj tržišni proizvod potrebama javnosti, društva niti demokracije. Funkcija Facebooka nije da preuzima ulogu agore, ni države, ni javnosti i da popravlja propuste predstavničke demokracije.

Prati novac

U konačnici svi se ovi aspekti mogu i financijski izračunati. Kako piše CNN: “ne iznenađuje što promjena politike neće utjecati na plaćene oglase, pošto oni funkcioniraju po posebnom softveru” i ne miješaju se sa besplatnim objavama stranica. Kao što smo već kazali, ako stranice koje pratite plate svoje objave, one će se i dalje prikazivati u glavnom “News Feedu”, no ako vaše stranice ne mogu plaćati oglase, morat ćete njihove objave potražiti u posebnom “Explore Feedu”. Zuckerberg će tako još više povećati zaradu koju Facebook ostvaruje na oglasima jer će sad Facebook marketing postati među važnijim stavkama mnogih medija i kompanija, i moći će otpustiti određeni broj moderatora koji trenutno pokušavaju balansirati političke sadržaje. Kost-benefit analiza je jasna. Ako se pritom u obzir uzmu i dugoročne posljedice – forisranje osobnog sadržaja pojedinaca omogućavat će psiholozima još dublje uvide u ljudsku psihu, što će omogućiti pedantnije ciljano oglašavanje, što će također sigurno podići cijenu Facebook oglasa.

Zvuči kao win-win za Zucka, te tradicionalno, još jedno utišavanje političkih glasova obespravljenih masa. U konačnici, iskoristimo posljednji argument za tipičnu opoziciju javno – privatno. Nijedna javna institucija ovo isto ne bi mogla učiniti, jer je odgovorna javnosti i postoji za javnost. Pozivanje na socijalizaciju sredstava za proizvodnju, iz usta komunista već odavno nije revolucionarni, već tek retorički čin. Revolucionarni čin bio bi obraniti bilo kakav prostor agore, virtualni ili realni, a za to su potrebni glasovi ovih istih obespravljenih masa.

Bilten

 

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU