Srdjan Susnica
 
Recite da je grupa srpskih kleronacionalista 23.8.2018., između 2,00 i 3,00 h pucala na džamiju Ferhadiju iz vatrenog oružja, pištolja. Ako hoćete detalje, recite da je ta grupica od 5 srpskih junaka sjedila cijelo veče u kafiću Gepard preko puta džamije. Pucali su na Ferhadiju iz bašte istog tog kafea Gepard. Pokazali su tako da u srpskoj palanci nema mjesta za ovo kulturno nasljeđe. Pokazali su da govor mržnje srpske političke elite ili pak glasno ćutanje i ignorisanje srpske palanačke kulturne elite, zaista pronalazi put do srca i pištolja prosječnog palanačkog čovjeka, pa makar i u alkoholisanom stanju. Opet i po ko zna koji put. 
 
 
Ova nova Banjaluka, tačnije srpska palanka, još jednom dokazuje da jeste prestonica ali ne kulture, kako se vole furati srećno neinformisani i poludovršeni banjalučki "kulturnjaci", već kulturocida i kultur-fašizma, o kojima ti isti likovi ne žele ni da čuju, a kamoli šta da kažu i napišu.
 
Ne, za njih je Banjaluka nevina, čedna, srpska palanka okrenuta ka nečem "novom", ka "budućnosti", dok o prošlosti se može razgovarati samo u ključu srpske mitološke verzije istorije u kojoj se banjalučka istorija i kulturno naslješe svodi na Vrbasku banovinu, a sve ostalo se preuzima iz istorije Srbije i nateže tako da pod tu kapu stanu i "zapadne srpske zemlje", koje Irinej voli da zove "najmlađom srpskom državom" (kao da će ih biti još). Tako se u ovoj srpskoj palanki obreo i kip Stefana Nemanje, iako taj istorijski lik nije imao nikakve veze ni sa ovim krajem, ni sa Bosnom, nit je Banjaluka postojala kao toponim tada. 
 
I zato, evo predlažem banjalučkim "kulturnjacima" da dopune aplikaciju kojom su prijavili "grad Banjaluku" na natjecanje za Evropsku prestonicu kulture. U dopuni stavite da su stanovnici Banjaluke razvili kulturu uništavanja ideološki i nacionalno nepodobnog kulturnog nasljeđa. Pohvalite se da Banjalučani imaju "dekadentno" nasljeđe koje žele uništiti i zaboraviti kao što su nacisti imali dekadentnu likovnu umjetnost i književnost koju su željeli zatrti. Ponosno recite evropskoj gospodi da je evo tačno 25 godina nakon što su srpske vlati srušile banjalučku Sahat-kulu iz 16. vijeka, prvi javni sat u BiH (srušena je sredinom avgusta 1993. godine i nikad nije obnovljena).
 
Recite da je grupa srpskih kleronacionalista 23.8.2018., između 2,00 i 3,00 h pucala na džamiju Ferhadiju iz vatrenog oružja, pištolja. Ako hoćete detalje, recite da je ta grupica od 5 srpskih junaka sjedila cijelo veče u kafiću Gepard preko puta džamije i kad im je dosadilo piti i baljezgati (a možemo pretpostaviti u kom pravcu im je teklo svesrpsko palanačko kontepliranje) odlučili su potegnuti najjači i jedini srpski dijaloški argument i razračunati se sa džamijom.
 
Pucali su na Ferhadiju iz bašte istog tog kafea Gepard. Pokazali su tako da u srpskoj palanci nema mjesta za ovo kulturno nasljeđe. Pokazali su da govor mržnje srpske političke elite ili pak glasno ćutanje i ignorisanje srpske palanačke kulturne elite, zaista pronalazi put do srca i pištolja prosječnog palanačkog čovjeka, pa makar i u alkoholisanom stanju. Opet i po ko zna koji put. 
 
Napomenite u toj prijavi za prestonicu kulture da su iz tog istog kafića Gepard maja 2001. i 2002. godine kretali lokalni banditi na četnicki pir u kojem su sprečavali polaganje kamena temeljca za obnovu te iste Ferhadije, i da su pri tome na smrt pretukli čovjeka. Zvao se Murat Badić.
 
Molim banjalučke kulturnjake da u aplikaciju ture i to da ova srpska Banjaluka voli ovaj sport napadanja i rušenja kulturnog nasljeđa. Fino objasnite da je krajem februara 1992. godine, par sedmica od početka agresije na Bosnu (upadom Arkanovih zlikovaca u Bijeljinu), u dvorište banjalučke Ferhadije bačena eksplozivna naprava koja je oštetila i džamiju i Ferhatpašino turbe. Izvršilac ili više njih nikada nisu pronađeni. Mjesec i po nakon toga krenula su prva ubistva i protjerivanja Banjalučana te sveopšti teror nad nesrpskim stanovništvom Banjaluke, Prijedora, Ključa, Kotor Varoši i cijele Bosanske Krajine. Naglasite i to da su srpski "oslobodioci" i "patriJote", danas sve sami srpski heroji, kad su se "oslobodili" najvećeg dijela nesrpskog stanovništva, krenuli u sveopšte "oslobađanje" Banjaluke od "dekadentnog" kulturnog nasljeđa. Od prve srušene banjalučke džamije u Podpećinama, 9. aprila 1993. godine do zadnjih srušenih 6. i 8. septembra iste godine, srpski "oslobodioci" su jedan Grad pretvorili u srpsku palanku što je ona ostala do danas. Palanku u kojoj se uzgaja kultura fašizma, memoricida i zaborava.
 
I za kraj jedan prijedlog: povucite aplikaciju za evropsku prestonicu kulture i sačekajte da u svim evripskim zemljama zavlada fašizam (možda nećete čekati tako dugo) i onda podnesite prijavu sa ovim i drugim dopunama koje svjedoče da ova srpska palanka zaista jeste evropska prestonica kultur-fašizma.
 
Za ovakve zlocine uvijek su bili i uvijek će biti krivi intelektualci i kulturnjaci koji ćute, okreću glavu ili pak pristaju na zločin.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU