1press

Napadi na novinare, medijski spinovi, sve zapaljivija retorika političara kako se izbori približavaju, uz obavezno potezanje krvave prošlosti i uvreda na račun neistomišljenika, obilježili su i mjesec koji je iza nas. Dakle, u Bosni i Hercegovini stanje je redovno, uobičajeno, predizborno. Najmanje se priča o onome od čega se živi - ekonomija, socijalna sigurnost, bolji zdravstveni sistem, više ljudskih sloboda i dalje u rječniku političara gube bitku sa temama poput "nacionalne ugroženosti", razgradnje BiH, rušenja Republike Srpske, trećeg entiteta...

piše: Miljan Kovač

Novotarija ove godine je "opasnost od migranata" sa Bliskog istoka. Ukorak sa političarima idu i mediji, naročito oni koji su pod kontrolom političkih elita, a takvi dominiraju. Ovakvo stanje karakteristika je zemlje u kojoj tranzicija toliko dugo traje, da je na nju skoro i zaboravljeno, a izgrađenog građanskog društva nema ni u tragovima.

Medijsko nebo i dalje je podijeljeno. Mediji u Republici Srpskoj su malo ili nimalo prostora dali brutalnom napadu u Sarajevu.

Foto-reportera Klixa Kemala Softića i snimatelja Al Jazeera Balkans Mirsada Bukvića, više lica je tuklo, koristeći čak i željeznu šipku. Tukli su ih dok su obavljali svoj zadatak.

Napadačima ni to nije bilo dovoljno, nego su pozvali redakciju portala Klix i prijetili da će novinarima "sjeći glave".

Za pohvalu je da policija u Sarajevu vodi istragu i da su pojedini napadači privedeni. Vidjećemo kako će proces na kraju biti okončan.

Napadi na novinare u Bosni i Hercegovini odavno su postali uobičajena pojava, kao i svakodnevne prijetnje, pritisci, uvrede. Nažalost, do sada su uglavnom ostajali nekažnjeni. U zemlji u kojoj su još uvijek nekažnjeni čak i mnogi ratni zločini, kriminal i korupcija kroz koje su "isparili" ne milioni, nego milijarde konvertibilnih maraka, u kojoj su nerazjašnjena mnoga ubistva, zato što policija i pravosuđe ne rade svoj posao, jer su i sami korumpirani, novinari dođu kao "kolateralna šteta". Korumpirani su, nažalost, i mnogi novinari, pa je o solidarnosti s napadnutim kolegama izlišno i govoriti, kao i o novinarskim udruženjima, čije se aktivnosti svode na izdavanje saopštenja kojim se osuđuju napadi na kolegice i kolege, s tim da ta saopštenja vrlo često ne prenesu ni mediji iz kojih dolaze "aktivisti" novinarskih udruženja koji ih pišu. O organizovanom protestu zbog napada na novinarke i novinare, o pritisku "sedme sile" na institucije da rade svoj posao – nema ni govora.

Mediji i novinari koje kontrolišu političke elite zato zdušno rade na promociji mržnje i straha za račun tih elita i rade na predizbornom popravljanju rejtinga svojih nalogodavaca.

U Republici Srpskoj u tome prednjače javni servis RTRS i novinska agencija SRNA, u stopu ih prate pojedini privatni mediji poput Alternativne televizije, koja djeluje kao poluzvanično glasilo aktuelne vlasti u ovom entitetu.

Ono za što bi se moglo reći da je postalo novotarija u izvještavanju ovih medija jeste redovno prenošenje saopštenja različitih udruženja koja se deklarišu kao "patriotska", a u kojima se upozorava na navodne "obojene revolucije", koje se, kako tvrde, pripremaju iz "zapadnih centara moći" i čiji je cilj ne samo rušenje aktuelne vlasti nego i ukidanje Republike Srpske, pa čak i izazivanje "međusrpskih sukoba".

Tako se redovno prenose saopštenja udruženja "Čast otadžbine" sa sjedištem u Beogradu, u kojima se opozicija u RS, aktivisti grupe "Pravda za Davida" i svi drugi koji kritikuju aktuelnu vlast označavaju kao plaćenici i saradnici stranih službi koje rade na "rušenju Republike Srpske" i "unitarizaciji BiH".

Samo tokom jula mjeseca RTRS je prenio najmanje deset saopštenja ovog udruženja. Ništa manje u programu i na portalu javnog servisa nije zastupljeno udruženje "Veterana RS", Duška Vukotića.

Za razliku od ovih udruženje za koja se ne zna ni koliko članova imaju ni kako se finansiraju ni kakav im je smisao, ali se bar zna koja im je adresa i ko su im šefovi, RTRS prenosi i saopštenja potpisana sa "Pokret osnivača i simpatizera SDS-a", bez navođenja ijednog relevantnog podatka o tom "pokretu".

Ono što je karakteristično jeste to da su saopštenja svih ovih udruženja i pokreta, postojećih i nepostojećih, suštinski identična i često djeluju kao da ih je "ista ruka kucala".

Identična saopštenja prenose i SRNA, ATV, Glas Srpske i drugi mediji pod kontrolom vlasti. O kolikom stepenu profesionalizma je riječ, najbolje ilustruje činjenica da ni jedan od tih medija nije napravio istraživačku priču o onome o čemu se u tim saopštenjima govori. Naročito je poražavajuće da ti mediji ni u jednom slučaju nisu objavili izjave, stavove lica i organizacija koja su u tim saopštenjima označena kao "opasni rušioci RS", strani plaćenici, agenti, pa čak i dovođeni u vezu sa terorizmom!?

Slična situacija je i sa "migrantskom krizom", jednom od udarnih medijskih tema u BiH proteklog mjeseca.

Za razliku od nekih drugih tema, tu bar postoji određeno suglasje banjalučkih i sarajevskih "mainestream" medija. Opet s bitnom razlikom: dok su za vodeće sarajevske političare i medije migranti koji su se mahom uputili prema Cazinskoj krajini, pokušavajući da se domognu Hrvatske, odnosno Evropske unije, predmet prepucavanja lokalnih vlasti iz tih opština i centralne BiH vlasti, jer je stanovništvo tih krajeva "ugroženo" tolikim prilivom neželjenih gostiju, za aktuelnu vlast i njima odane medije u Banjaluci, migranti predstavljau opasnost po bezbjednost, a često se porede i sa teroristima, koji se navodno nalaze u njihovim redovima. Ide se toliko daleko da su se mogle čuti i optužbe poput one da "bošnjačka politička elita" namjerava migrante naseliti na teritoriji RS, ili u mjesta u FBiH u kojima živi srpsko stanovništvo kako bi na taj način promijenili etničku strukturu tih krajeva, pa čak i kako će migranti biti iskorišteni za izborni inženjering. Logično bi bilo pitati: kakvu bi to "etničku strukturu" mogli poremetiti migranti iz Sirije, Iraka ili sa sjevera Afrike i za koga bi tačno glasali na izborima, da postoji ikakva mogućnost da dobiju pravo glasa u BiH?

Međutim, ovdje odavno nije logično postavljati umjesna pitanja. No, činjenica je da većina migranata ne želi ostati u BiH. Slične su želje i većine domaćeg stanovništva, naročito mladih koji u talasima napuštaju ovu zemlju odlazeći na Zapad u potrazi za boljim životom.

Ovakvo medijsko izvještavanje se ponekad "obije o glavu" i onima koje ti mediji protežiraju.

Da urednici RTRS-a ne prenose revnosno sve što predstavnici aktuelne vlasti izgovore, većina javnosti u BiH ne bi znala za skandalozni intervju Milorada Dodika "Telegrafu". Većina nije ni čula za "Telegraf", ali se RTRS potrudio da ništa što predsjednik izgovori ne prođe nezabilježeno na portalu i informativnim emisijama, bar formalno javnog servisa. Intervju u kojem je Dodik prevazišao sam sebe upuštajući se čak i u privatni život Suzane Radanović i Davora Dragičevića, koji traže istinu o svom ubijenom sinu Davidu, izazvao je veliki revolt javnosti, upravo zahvaljući RTRS-u koji je "svom voljenom" predsjedniku tako napravio medvjeđu uslugu.

NAJČITANIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU